Night fairy
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.


PUT, ISTINA I ZIVOT
 
PrijemPortalLatest imagesRegistruj sePristupi

 

 ...Opismenjavanje i pravopis...

Ići dole 
Idi na stranu : 1, 2  Sledeći
AutorPoruka
*Twilight*
Admin
*Twilight*


Broj poruka : 8047
Datum upisa : 25.03.2012
Lokacija : U njegovom srcu

...Opismenjavanje i pravopis... Empty
PočaljiNaslov: ...Opismenjavanje i pravopis...   ...Opismenjavanje i pravopis... Icon_minitimeČet Mar 29, 2012 8:04 pm

MORZEOVA AZBUKA


A .-
B -...
C -.-.
D -..
E .
F ..-.
G --.
H ....
I .
J .---
K -.-
L .-..
M --
N -.
O ---
P .--.
Q --.-
R .-.
S ...
T -
U ..-
V ...-
W .--
X -..-
Y -.--
Z --..

0 -----
1 .----
2 ..---
3 ...--
4 ....-
5 .....
6 -....
7 --...
8 ---..
9 ----.

tačka .-.-.-
zarez --..-
upitnik ..--..

Морзеова азбука је метод за преношење сигнала и осмишљена је и први пут употребљена на електричном телеграфу изумитеља Семјуела Морзеа. Семјуел Финли Бриз Морзе (енгл. Samuel Finley Breese Morse, 27. април 1791. - 2. април 1872.) је познат као проналазач Морзеове азбуке и утемељивач телеграфа као средства комуникације. Морзе је студирао хемију и филозофију. 1844. је по први пут јавно пренета порука Морзеовом азбуком.
Морзеова азбука служи за пренос порука на даљину. Свако слово је замењено сигналом који се састоји из кратких и дугих звучних или светлосних сигнала. Приликом учења телеграфије, кратки сигнал се бележи као тачка а дуги као црта, али се никада тако не изговарају, већ се "певају" и то кратки знак као ТИ а дуги знак као ТАА. Кратки сигнал на крају морзеовог знака се пева као ТИТ. На пример слово А које се пише као .- се пева као ТИ ТАА, а слово Р које се пише као .-. се пева као ТИ ТАА ТИТ.
У радио-телеграфији, Морзеова азбука се преноси звучним сигналима фрекфенције 800 Hz и то тако да дуги знак траје као три кратка (трајање кратког знака зависи од брзине емитовања морзеовог кода). Тишина између два сигнала је у трајању једног кратког сигнала, а између знакова се прави пауза у трајању једног дугог сигнала.
Брзина емитовања Морзеове азбуке се изражава у броју знакова у минуту или броју речи у минуту, а према способности брзине емитовања и пријема телеграфије, оператори се деле у класе. Одржавају се и такмичења оператора у брзини пријема и отправљања телеграфијом.
Учење Морзеове азбуке у радио-телеграфији се врши искључиво емитовањем звучних сигнала или певањем. Знак се не памти као као комбинација тачака и црта, већ се сваки знак памти као једна звучна слика. Такође, учење се не врши абецедним распоредом, већ постоје методе које користе редоследе знакова такве да их је лакше запамтити, али и међусобно разликовати.
Међународни знак за помоћ је SOS односно QRR Сигнал који се шаље Морзеовом азбуком је SOS и треба га слати као једно слово. У планини се шаље тако да у току једног минута буде 6 удараца (чврстим предметом о чврст предмет). Одзив спасиоца је 3 ударца у једном минуту. Са земље сигнал у помоћ се шаље паљењем три ватре које представљеју темена једнакостраничног троугла .

SOS: ...---...


Wikipedia


Poslednji izmenio Afrodita dana Čet Mar 29, 2012 8:06 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
*Twilight*
Admin
*Twilight*


Broj poruka : 8047
Datum upisa : 25.03.2012
Lokacija : U njegovom srcu

...Opismenjavanje i pravopis... Empty
PočaljiNaslov: Re: ...Opismenjavanje i pravopis...   ...Opismenjavanje i pravopis... Icon_minitimeČet Mar 29, 2012 8:06 pm

Hebrejsko pismo


...Opismenjavanje i pravopis... Alefbet

Hebrejski alfabet je pismo od 22 slova kojim se piše hebrejski jezik. Široko je rasprostranjen i meću jevrejskom dijasporom, tako da se i još nekoliko jezika, kao jidiš, ladino ili judeo-arapski, pišu ovim pismom.
Jevreji ga zovu alefbet (jer su prva dva slova alef [א] i bet [ב]). Broj slova, njihov redosled, njihova imena kao i njihove fonetske vrednosti su jednake kao u aramejskom pismu, jer su i Jevreji i Aramejci preuzeli feničansko pismo krajem drugog milenijuma pne.
Savremeno pismo kojim se piše hebrejski jezik je nastalo u trećem veku pne. iz aramejskog, koji su koristili Jevreji još od 6. veka pne. Pre toga, koristili su pismo koje je u 9. veku pne. nastalo iz feničanskog; u verskim spisima, Samarićani još uvek koriste varijantu ovog starog pisma.

Opisi

I u starom i u novom hebrejskom pismu ne postoji razlika između tzv. malih i velikih slova, već samo nekoliko slova ima drugačiji oblik kada se piše na kraju reči, slično arapskom pismu, ali mnogo jednostavnije. U pisanju se samoglasnici uglavnom ne pišu. Hebrejsko pismo se piše sa desna na levo.
Da bi se pravilno označavali samoglasnici, nastao je veći broj sistema dijakritičkih znakova (nikud, mn. nikudot, heb. נקדות). Jedan od ovih, zvani Tiberijski sistem je vremenom postao dominantan. Aron ben Mozes ben Ašer (Aaron ben Moses ben Asher), i njegova porodica kroz više generacija, se smatra zaslužnim za nastanak i usavršavanje ovog sistema. Ove oznake se koriste za posebne namene, kao što su biblijski tekstovi, poezija ili za učenje hebrejskog jezika. U Tiberijskom sistemu postoji i određeni broj znakova za pojanje, koji označavaju kako treba pojati određene citate (slično evropskim neumama), kao i određeni broj krunica, koje se koriste samo u svicima Tore.
Hebrejska slova se mogu koristiti i kao brojevi (najčešće u Kabali), ali su svakodnevnoj upotrebi tzv. arapski odn. zapadni brojevi.

Važne napomene

Hebrejski se piše s desna na levo.


Wikipedia
Nazad na vrh Ići dole
*Twilight*
Admin
*Twilight*


Broj poruka : 8047
Datum upisa : 25.03.2012
Lokacija : U njegovom srcu

...Opismenjavanje i pravopis... Empty
PočaljiNaslov: Re: ...Opismenjavanje i pravopis...   ...Opismenjavanje i pravopis... Icon_minitimeČet Mar 29, 2012 8:08 pm

Abeceda


Abeceda je latiničko pismo koje predstavlja jedno od dva pisma srpskog jezika. Ovo pismo takođe koriste i hrvatski, bošnjački i crnogorski jezik. Popularno se naziva još i gajevica, po Ljudevitu Gaju, koji joj je dao konačan oblik koji i danas ima.

Latinica je objavljena je 1830. godine u Zagrebu. Razvio ju je Ljudevit Gaj. Po ugledu na češku latinicu on je u latinicu uveo slova C, S, Z i Č, Š, Ž. Takođe je iz češkog preuzeo Ň i iz slovačkog Ľ koja su kasnije zamenjena sa NJ i LJ. Po ugledu na poljsku latinicu je uveo i glas za slovo Ǧ koje je kasnije zamenjeno u DŽ. Češko slovo Ť Gaj je na početku zamenio sa TJ, a kasnije se umesto toga koristilo Ć. Umesto češkog Ď koje je Gaj prepoznao kao slovo između DJ i GJ, 1892. godine zamenjuje se za slovo Đ koje se i danas koristi. Gaj je video da hrvatski dijalekti imaju različit glas jata (ije, i, e) pa je umesto navedenih glasova nameravao da uvede jedinstveno slovo Ě po ugledu na prethodnika Ivana Belosteneca. Međutim, to slovo nije prihvaćeno i nazivali su ga podrugljivo „rogato E“.

Latinica se zvanično se zove „abeceda“ po prva četiri slova (a, be, ce, de). U abecedi ima 30 slova, a svako slovo označava jedan glas. Slova se izgovaraju određenim redom :

A (čita se: a)
B (čita se: be)
C (čita se: ce)
Č (čita se: če)
Ć (čita se: će)
D (čita se: de)
Dž (čita se: dže)
Đ (čita se: đe)
E (čita se: e)
F (čita se: ef)
G (čita se: ge)
H (čita se: ha)
I (čita se: i)
J (čita se: je)
K (čita se: ka)
L (čita se: el)
Lj (čita se: elj)
M (čita se: em)
N (čita se: en)
Nj (čita se: enj)
O (čita se: o)
P (čita se: pe)
R (čita se: er)
S (čita se: es)
Š (čita se: eš)
T (čita se: te)
U (čita se: u)
V (čita se: ve)
Z (čita se: ze)
Ž (čita se: že)


Wikipedia
Nazad na vrh Ići dole
*Twilight*
Admin
*Twilight*


Broj poruka : 8047
Datum upisa : 25.03.2012
Lokacija : U njegovom srcu

...Opismenjavanje i pravopis... Empty
PočaljiNaslov: Re: ...Opismenjavanje i pravopis...   ...Opismenjavanje i pravopis... Icon_minitimeČet Mar 29, 2012 8:10 pm

...Opismenjavanje i pravopis... 250px-Crna_Gora_Bukvar

Азбука


Модерна српска азбука има 30 ћириличних слова и свако од њих представља одговарајући глас. Саставио ју је Вук Стефановић Караџић 1818. године мада је као званично писмо у Србији призната тек 1868. Он је из руске грађанске азбуке, која је у то време употребљавана и код Срба, изоставио сва непотребна слова: i, ю, й, ъ, ь, щ, я и др., а у своју реформисану азбуку унео шест нових слова: ћ, ђ, љ, њ, ј и џ. Слово ћ Вук је унео из старе ћирилице; ђ му је начинио Лукијан Мушицки према ћ; љ је спојено слово од л и ь, њ је такође спојено слово од н и ь; ј је узео из латинице, а џ из румунске ћирилице.

Српска ћирилица се састоји од тридесет слова. У облику у каквом се данас користи, српску ћирилицу је уобличио Вук Стефановић Караџић. Ово писмо се користи у српском језику заједно са српском латиницом. Уставом из 2006. године је прогашена за службено писмо у Србији.

Главна карактеристика српске ћирилице је да је фонетична, што значи да сваком слову одговара тачно један глас. За учење читања текстова на српском језику је довољно да се научи тридесет слова, а није неопходно да се уче бројна правила писања и изузеци. Фонетичност српске ћирилице најбоље осликава максима којим се Вук Караџић водио састављајући је: Пиши као што говориш, а читај као што је написано.


Подстакнут г.Копитаром и по угледу на граматику славеносрпског језика, коју је у 18. веку написао Аврам Мразовић, Вук је написао своју граматику коју је назвао „Писменица сербскога језика“, изашла је у Бечу 1814. Без обзира на несвршеност и непотпуност, ово дело је значајно као прва граматика говора простога народа.
Вук је своју реформу ћирилице извео приликом објављивања Српског рјечника 1818.Друго , допуњено издање Српског Ријечника је објављено 1852. у Бечу( реформе су трајале деценијама, при чему сумењана граматичка и правописна правила, и било је отпора од виђених људи тог времена). Вук је сматрао да сваки глас треба да има само једно слово, па је из дотадашње азбуке избацио све непотребне знакове, која су се писала иако нису имала својих гласова. Стара слова је подржавала Српска православна црква, коју је у њима видела неку врсту везе културе и писмености са религијом. Вук је створио нове знаке тако што је поједина слове стопио са танким полугласником (л + ь -> љ, н + ь -> њ). Изглед слова ђ је прихватио од Лукијана Мушицког, џ је узео из неких старих румунских рукописа, а ћ из старих српских рукописа. Узимање слова ј из латинице су му његови противници из црквених кругова приписивали као најтежи грех, уз оптужбе да ради на покатоличавању српског народа.
Од 1814. до 1847. године реформа Српског језика, односно Вукова "победа" није била извесна. Иако је његов рад наишао на одобравање европских филолога и лигнвиста, он је међу самим Србима имао жестоке противике, који су му приговарали да њима не треба такав ,прости језик.До Вукове победе 1847. долази управо захваљујући младом покољењу интелектуалаца. Те године су објављена више његових дела којима је "доказано" да се на простом народном језику може писати како поезија, филозофија тако и сама Библија, чији превод не заостаје ни за једним преводом на други језик, како је тврдио сам Вук. Иако је Вукова реформа ове године постала стварност, требаће двадесет и једна година да се у Србији званично прихвати Вуков правопис.


Из старословенске азбуке Вук је задржао следећа 24 слова:

А а Б б В в Г г Д д Е е Ж ж З з
И и К к Л л М м Н н О о П п Р р
С с Т т У у Ф ф Х х Ц ц Ч ч Ш ш

њима је додао једно из латиничне абецеде:
Ј ј

и пет нових:
Љ љ Њ њ Ћ ћ Ђ ђ Џ џ

а избацио је:
Ѥ ѥ (је) Ѣ, ѣ (јат) І ї (и) Ы ы(јери, тврдо и) Ѵ ѵ (и) Ѹ ѹ (у) Ѡ ѡ (о) Ѧ ѧ (ен) Я я (ја)
Ю ю (ју) Ѿ ѿ (от) Ѭ ѭ (јус) Ѳ ѳ (т) Ѕ ѕ (дз) Щ щ (шч) Ѯ ѯ (кс) Ѱ ѱ (пс) Ъ ъ (тврди полуглас) Ь ь(меки полуглас)

У почетку Вук није употребљавао слова ф и х. Слово х је додао у цетињском издању „Народних српских пословица” из 1836.

Многи владари су у различитом епохама покушавали да забране употребу ћирилице Србима. Српску ћирилицу су забрањивали Марија Терезија, Франц Јозеф I, Бењамин Калај, Иван Мажуранић, Анте Павелић, Адолф Хитлер, као и многи други освајачи.

Законску одредбу против ћирилице још у Аустро-Угарској прво је донела Марија Терезија. Тада је бечки двор издао наредбу да се у српским школама уведе искључиво латиница. Царица Терезија је убрзо морала да повуче ту уредбу, јер се томе одлучно супротставила православна црква и српски народ. Одмах после ње и цар Фрањо Јосип I је донео сличну уредбу, али ју је и он још брже повукао због поновних жестоких протеста Срба.
У време Првог светског рата ћирилица је била званично забрањена у Хрватској, БиХ, Црној Гори и у Србији од стране Аустро-Угарских власти у њиховој окупационој зони, а у школе су довођени учитељи из Аустро-Угарске (Хрвати и Бошњаци) да предају српској деци у школама искључиво на латиници.

Хрватски сабор је 13. октобра 1914. године донео одлуку о забрани ћирилице у Хрватској. У наставку овог похода 11.11.1915. године и Босански сабор је донео одлуку о забрани ћирилице у Босни и Херцеговини. Том приликом Стјепан Саркотић, земаљски поглавар БиХ, је у Сабору рекао да „Срби у БиХ са својим ћириличним писмом представљају непријатељско тијело истока у борбеној зони запада.”

У време Шестојануарске диктатуре краљ Александар I Карађорђевић је предвидео и укидање ћирилице у интересу југословенства, али га је у томе спречио професор Александар Белић.

У Другом светском рату у НДХ ћирилица је била забрањена једним од првих закона који је донео усташки режим у Загребу. 21. априла 1941. године објављена је „Законска одредба о забрани ћирилице”, потписана од стране Анте Павелића. Ступила је на снагу 25. априла 1941. године (11 дана након проглашења НДХ). Штампана је за јавност у загребачким „Народним новинама” бр. 11 од 25. априла 1941. и имала је само два члана:
1. Na području Nezavisne Države Hrvatske zabranjuje se uporaba ćirilice.
2. Ova zakonska odredba stupa na snagu danom proglašenja u „Narodnim novinama”, a provedenje povjerava se ministarstvu unutarnjih poslova.
U Zagrebu, 25. travnja 1941.
Забрана ћирилице у јавној и приватној употреби у Независној Држави Хрватској је трајала све до њене пропасти маја 1945. године.

Српски и хрватски лингвисти и културни радници донели су 10. децембра 1954. године Новосадски књижевни договор у коме је, у трећој тачки Закључака, стајало да су „латиница и ћирилица равноправне”. Међутим, иако се у свим републикама СФРЈ учила и ћирилица, у пракси су само Срби користили оба писма.



Wikipedia
Nazad na vrh Ići dole
*Twilight*
Admin
*Twilight*


Broj poruka : 8047
Datum upisa : 25.03.2012
Lokacija : U njegovom srcu

...Opismenjavanje i pravopis... Empty
PočaljiNaslov: Re: ...Opismenjavanje i pravopis...   ...Opismenjavanje i pravopis... Icon_minitimeČet Mar 29, 2012 8:12 pm

...Opismenjavanje i pravopis... Aralphphabg

Arapsko pismo


Arapsko pismo se koristi za pisanje u osnovi arapskog jezika, kao i mnogih drugih jezika koji koriste ovo pismo (alfabet).
Razvilo se iz starijeg nabatejskog pisma pod djelimičnim uticajem sirjanskog. Za najstariji spomenik arapskog jezika smatra se nadgrobni spomenik lahmidskog kralja Imrul - Kajsa u mjestu Namara u Siriji iz 328.g. a za najstariji spomenik arapskog pisma natpsi iz Zabada iz 512.g. Iz ranog perioda islama sačuvani su spomenici uglastoj varijanti pisma tzv kufsko pismo, te nešto oblijoj varijanti neshi.
Arapski alfabet je djelimično naslijedio stari semitski poredak koji se preko Feničana odrazio i na grčki alfabet, abecedu i azbuku, ali je poredak u novije vrijeme izmijenjen u arapskom jeziku. Prvo slovo alfabeta jeste elif (uspravna ravna crta).
Alfabet sadrži ukupno 28 slova tj. harfova koji ne razlikuju velika, mala, pisana ili štampana slova, ali imaju različite oblike za slovo na početku, u sredini i na kraju riječi. Svako slovo ima svoju brojčanu vrijednost što je nalazilo široku primjenu u prošlosti posebno u ispisivanju hronograma.

Arapski jezik pripada porodici semitskih jezika; blizak je hebrejskom i aramejskom. Arapski jezik je četvrti u svetu po raširenosti kao maternji jezik; govori se širom Arapskog sveta (286 miliona stanovnika, od kojih 225 miliona kao maternji), i široko je poznat među islamskim vernicima. Arapskim jezikom se piše barem od 6. veka, i litrugijski je jezik Islama. Zvanični je jezik Ujedinjenih nacija, Arapske lige, Organizacije islamske konferencije i Afričke unije. Malteški je jedini živi evropski jezik koji prevashodno potiče od arapskog, mada sadrži i veliki broj italijanskih i engleskih posuđenica.



...Opismenjavanje i pravopis... Bosnian_arabic

Wikipedia
Nazad na vrh Ići dole
*Twilight*
Admin
*Twilight*


Broj poruka : 8047
Datum upisa : 25.03.2012
Lokacija : U njegovom srcu

...Opismenjavanje i pravopis... Empty
PočaljiNaslov: Re: ...Opismenjavanje i pravopis...   ...Opismenjavanje i pravopis... Icon_minitimeČet Mar 29, 2012 8:18 pm

...Opismenjavanje i pravopis... 220px-Azbuka_1574_by_Ivan_Fyodorov
Stranicu sa Azbuka knjiga (abeceda),
prve ruske stampane udzbenika.
Stampao Ivan Fjodorov u 1574. godine.



Ruska azbuka

Stampana slova

А а Б б В в Г г Д д Е е Ё ё
Ж ж З з И и Й й К к Л л М м
Н н О о П п Р р С с Т т У у
Ф ф Х х Ц ц Ч ч Ш ш Щ щ Ъ ъ
Ы ы Ь ь Э э Ю ю Я я

...Opismenjavanje i pravopis... Russian

Pisana slova
...Opismenjavanje i pravopis... Russian_cursive

Moderna ruska azbuka je varijantna cilicne azbuke koja ima 33 slova. Prakticno je usla u upotrebu 1918. а zvanicno tek 1942. godine.


Ruski jezik govori oko 277 miliona govornika, uglavnom u Rusiji, Ukrajini, Kazahstanu i Bjelorusiji. Takođe se govori u Latviji, Litvi, Estonski, Kazahstan, Kirgistan, Finske, Mongoliji, Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Bugarskoj, Izraelu, Afganistanu, SAD, Kanadi i nekoliko zemalja.

Najranije poznato pisanje u Rusiji potiče iz 10. veka, a pronađen je u Novgorod. Glavni jezici pisani na njih u ranoj verziji ćirilice bile stare ruske i Staroslovenski. Tu su i neki tekstovi na finski, latinski i grčki.

Ruski počeli pojavljivati ​​redovno u pisanom obliku za vreme vladavine Petra Velikog (zvani Petar I, 1672-1725) koji je predstavio revidiranu azbuku i ohrabrio autori koriste književni stil bliže svom govornom jeziku. Dijalekat Moskvi je korištena kao osnova za ruski napisano.

Ruska književnost je počela da cveta tokom 19. veka, kada je Tolstoj, Dostojevskii, Gogolj i Puškin bili aktivni. Tokom sovetske ere znanjem ruskog jezika je rasprostranjena iako su predmeti autori mogli pišu o bilo ograničeno.

Wikipedia
Nazad na vrh Ići dole
*Twilight*
Admin
*Twilight*


Broj poruka : 8047
Datum upisa : 25.03.2012
Lokacija : U njegovom srcu

...Opismenjavanje i pravopis... Empty
PočaljiNaslov: Re: ...Opismenjavanje i pravopis...   ...Opismenjavanje i pravopis... Icon_minitimeČet Mar 29, 2012 8:23 pm

Есперанто

...Opismenjavanje i pravopis... 220px-Flag_of_Esperanto.svg
Застава Есперанта



Есперанто (енгл. Esperanto) је плански креиран језик предложен за међународни други језик. Његове основне карактеристике је сачинио Лудвиг Лазар Заменхоф 1887. године.
Назив „есперанто“ потиче од псеудонима под којим је „Прва књига есперанта“ објављена:Доктор Есперанто — неко ко се нада да ће овај језик постати међународни (помоћни) језик свих људи. Данас је есперанто у употреби у разним сферама живота, укључујући путовања, дописивање, културну размену, књижевности оригиналној и преведеној и литератури (уопште) и у неким школама се учи факултативно.


Језичка структура есперанта подржава природни ток људског размишљања и логичнији је од спонтаних (националних) језика. Веома продуктиван начин творења речи гарантовао је још у почетном стадијуму развоја језика изнијансиране могућности изражавања, што је још у раним стадијумима учења мотивисало ученике да напредују у учењу. Тако је сама заинтересованост брзо омогућавала стицање знања – неупоредиво пре но код учења националних језика.
Уопштено речено, месеци учења овог језика одговарали су годинама учења националних језика (као на пример енглеског или француског). Због претежно европске основе корена речи, на пример, азијатима је потребније дуже време учења, али ипак мање од времена за учење неког другог азијског језика.
Већ у поменутој Првој књизи есперанта (1887) Заменхоф је поставио темеље граматике у 16 правила (који разумљиво не могу објаснити све детаље језичке употребе). Ова граматика је ушла у систем докумената познат под именом „Основи есперанта“, који по одлуци Првог Светског Есперанто Конгреса (Universala Kongreso) из 1905, обезбедио континуитет развоја језика.

Речи у есперанту потичу из различитих језика. Неке нове речи долазе из неевропских језика (као нпр. јапански), јер су те речи ушле и у друге језике и постале интернационалне, али у највећем делу потичу из најпознатијих европских језика – углавном из латинског, француског, немачког и енглеског. Због интернационалног карактера, многе речи припадају разним језицима, чак и ако је конкретна форма у есперанту слична оној у латинском.


Етимолошки примери
Из романских језика
из латинског: abio, facila, sed, tamen, okulo, hepato, akvo
из француског: dimanĉo, fermi, ĉe, frapi, ĉevalo, butiko
из италијанског: ĉielo, fari, voĉo
из осталих: facila, fero, tra, verda
Из германских језика:
из немачког: baldaŭ, bedaŭri, haŭto, jaro, nur
из енглеског: birdo, mitingo, spite, suno, teamo
из осталих: bildo, fiŝo, fremda, grundo, halti, hasti, hundo, ofta, somero, ŝipo, vintro
Из словенских:
из пољског: celo, ĉu, krado, luti, mosxto
из руског: barakti, serpo, vosto
из осталих: klopodi, krom, prava
из других индоевропских језика
из грчког: kaj, biologio, politiko


Дани у недељи су из романских језика, по француској форми речи(dimancxo, lundo, mardo...), многи делови тела по латинском (hepato, okulo, brako, koro, reno...), речи за време: из немачког (jaro, monato, tago...). Имена животиња и биљака углавном су дошли из научних латинских назива.
Као што је се у горњем примеру видело, многе се речи могу наћи у различитим језицима.
abdiki по енглеском, француском, италијанском и латинском.
abituriento по немачком и руском.
ablativo по латинском, енглеском, италијанском и шпанском, али је позната у немачком и другим језицима.
funto по пољском, руском, јидишу и немачком.
Даље, Заменхоф је брижљиво сачинио невелику базу корена речи (лексема) и афикаса (морфема) на основу чега су сачињена велика већина других речи (можда 500-2000 речи и афикаса).
Мада се Заменхоф трудио да интернационализује есперанто, он је ипак европоцентричан, због свог речничког фонда. Та особина није типична само за есперанто: већина каснијих пројеката су такође вукли лексику из европских широко употребљваних речи. Главна разлика између есперанта и других језичких пројеката потиче од неевропоцентричности његове граматике, и то је Заменхов објаснио као свој свесни труд. Делови речи са граматичком функцијом појављују се самостално из речника тако да је сваки текст разумљив без посебног граматичког објашњења. С друге стране, он је прилагодио граматичке градивне речце (између осталих: наставке речи) тако да Европљани – есперантисти нису нужно свесни баш те неевропоцентричности граматике есперанта.

У есперанту нису све речи те које су значење и облик добиле из других језика. Добар део речи су чисто есперантски идиоми, самостално рођени у есперанту, што због Заменховових разлога или због природне еволуције језика, коју творе они који комуницирају на том језику.
Може се приметити да представљена листа (по форми) садржи мешавину сасвим уобичајених речи и речи које се употребљавају у жаргону али се не налазе у постојећим речницима;
aliĝilo, edzo, espo (сленг за есперанто), gxi, kabei, nifo (по енглескомUFO то јест: НЛО), pli, plej, ujo, zamenhofa.
Томе се такође могу придодати корелативне речи и употреба афикаса као самосталних речи igi, ilo, ree, umi, итд).
Често је могуће наћи речи као: aliel, alies, -iĉ-, kaŭ (= kaj + aux), kaj ri, али је то у супротности са правилима из нормирајућег зборника: Fundamento. Реч је о несвесним грешкама насупрот правилима или о намерним реформским покушајима појединаца или група људи.
По значењу:
krokodili/aligatori, fundamento, memzorganto, necesejo, kajmani, krokodili, krokodilo, fina venko, verda, verdo.

...Opismenjavanje i pravopis... 02-04

Број људи који говоре есперанто је непознат. Могуће су само процене. Процене варирају између неколико стотина хиљада и неколико милиона. Неки сматрају да се ради чак и о више десетина милиона, али претпоставља се да је тада реч о свим људима који су се некада обавестили о основним елементима језика, можда учили на курсевима, још увек се сећају неколико речи, али који практично не владају језиком. Када би критеријум био упоредив са матерњим језиком, тада би тек која десетина хиљада људи спадала у ту језичку популацију.
Међу планским језицима (нпр, Интерлингва и Ложбан), есперанто је највише употребљаван и једини је чије трајање има импликације у скоро свим животним сферама. Интерлингва, главни конкурент есперанту између планских језика, има око хиљаду присталица/особа које се служе њиме.

Најзначајнија есперантска организација је Светски есперантски савез (Universala Esperanto-Asocio). Он је већ неколико деценија члан УНЕСКО-а у сарадњи са УН, које су до сада прихватиле две резолуције у корист есперанта и есперантског покрета, у којима се истичу запажени резултати есперантског покрета и препоручује учење језика. Међутим, за разлику од латинског у средњевековној Европи и енглеског у нашем времену, есперанту недостаје мрежа школа, универзитета и учила.
Најпознатији есперантски симбол је зелена петокрака, која симболизује наду на свих пет континената и део је есперантске заставе.

Есперанто поседује литературу и књижевност (што оригиналну што преведену). На есперанту се штампају часописи и новине, емитују радио емисије. Постоји есперантска музика и есперантско позориште. Есперантисти се окупљају једном годишње на Светском есперантском конгресу, који још има значај и фестивала, на Светском омладинском конгресу, Светском радничком конгресу и на многим другим стручним скуповима и посебним пригодама.
У време Интернета есперанто као језик, присутан је у значајној мери на Web-у, где постоје бројни сајтови на том језику, а постоје и специјализовани претраживачи, као на пример Гугл (Google) са језичким алаткама прилагођеним есперанту.
Википедија на есперанту спада у групу већих језичких заједница са дупло више одредница него на српском језику.


Wikipedia

Nazad na vrh Ići dole
*Twilight*
Admin
*Twilight*


Broj poruka : 8047
Datum upisa : 25.03.2012
Lokacija : U njegovom srcu

...Opismenjavanje i pravopis... Empty
PočaljiNaslov: Re: ...Opismenjavanje i pravopis...   ...Opismenjavanje i pravopis... Icon_minitimeČet Mar 29, 2012 8:25 pm

Вештачки језици


TaTT pagh taTTbe! DaTTm tineghvam vLgeLnis - на клингонском значи „Бити ил’ не бити, питање је сад!” У савременој литератури јављају се уметнички језици који су створени за литерарно уживање, али без употребне вредности. „Принцеза с Марса” Е. А. Бароуса вероватно је прва књига 20. века у којој се јавља вештачки језик. Ј. Р. Р. Толкин је први развио породицу повезаних литерарних језика и био је први академик који је јавно расправљао о вештачким језицима на Конгресу есперантиста 1930. године


Од настанка света људи се споразумевају на различите начине, било да је то цртеж, песма или знак. Научници Сапир и Ворф давно су утврдили да наш свет чини језик којим говоримо, односно да управо он обликује наш начин мишљења. Два језика никад нису довољно слична да би се могло сматрати да представљају исту друштвену стварност. То значи да ако је неко рођен у свету у коме се говори мандарински кинески, никад неће моћи да схвати начин размишљања, рецимо, једног Ирца. Из тога следи да се слика света помера од језика до језика. Тако, на пример, у језику Хопи индијанаца не постоји разлика између именице и глагола. На пример, реч пламен на њиховом језику је глагол који описује догађај који кратко траје. Свет Хопија и свет Европе и Америке разликују се у основним погледима на свет.
С друге стране, језик је попут живог бића сложен, разноврстан и непрестано се мења пратећи потребе онога који га користи. Није реткост да група деце спонтано измисли сопствени језик. Ипак, то нису језици у правом смислу јер су једноставни и заснивају се на грађи и речима које деца већ познају, тако да се они пре могу сврстати у тајне кодове. Поучена овим примером, влада Никарагве започела је 1979. године школски програм знаковног језика за децу са оштећеним слухом, а посебни образовни центар требало је да повећа писменост. Невоља је била у томе што је већина деце разговарала језиком на који је навикла у кругу породице и управо због тога нису се разумела међусобно. Међутим, убрзо је дошло до преокрета. Деца су спонтано почела међусобно да опште на сасвим новом језику који је настао као спој најчешћих гестова. То је необична појава, нарочито кад се узме у обзир да су то деца која у свом животу заправо никад нису чула ни реч! Тако је настао никарагвански језик знакова којим се данас споразумева више од 10.000 деце широм света.

Шта су то вештачки језици?
Вештачки језик није само појава у дечијем свету. Неки су настали, као есперанто или есата, са жељом да се премосте разлике у језицима различитих народа. На пример, есата је најновији вештачки језик. То је, заправо, облик енглеског језика, то јест скуп свих његових изведеница којима се говори у различитим деловима света и најчешћих речи из других светских језика (шпански, немачки...). Користи се енглески алфабет, али нема полугласова, а неки гласови читају се другачије. Такође, овај језик користи најчешће фразалне облике заједничке већини језика.
Постоји и друга група вештачких језика који су створени за потребе у литератури, лингвистичким истраживањима, тајним кодовима... Ови језици могу у потпуности да се заснивају на ауторовој машти или да користе речник и граматику из једног или више природних језика. Неки створени језик може постати и матерњи ако га деца науче у раном добу. Данас је есперанто матерњи језик неких 2000 људи, који имају и своје часописе на овом језику. А Дармонд Спирс, почасни члан клингонског језичког института, покушао је да одгаји свог сина на клингонском језику који је изворни језик коришћен у филму „Звездане стазе”! На исти начин је и Иван Робертсон подучио свог сина моара језику. Будући да је језик попут живог бића, он не може дуго да опстане као вештачки јер се развија и тако временом губи особине вештачког језика.

У потрази за савршеним језиком
Прича о вештачким језицима веома је стара и потиче још из времена Платона. Ти најранији језици нису сматрани толико вештачким колико натприродним, готово тајним језицима. Према римском филозофу и државнику Цицерону, тајна писма помињао је још Херодот, отац историје. Ако је веровати Херодоту, управо је вештина тајног писања спасла Грке да не потпадну под власт Ксеркса, краља над краљевима, деспотског владара Персије. Свети Хилдегард Бингенски забележио је у дванаестом веку језик игнота, што је заправо била врста мистичне песме. Пројекат „Арс магна” Рамона Љуља био је савршени језик којим би се неверници могли убедити у истинитост хришћанске вере. Ренесансно занимање за хијероглифе, сликовно писмо старих Египћана, и први сусрет с кинеским писмом усмерили су напоре ка стварању савршеног језика писаних знакова. Јоханес Тритемијус у својим радовима „Стеганографија” и „Полиграфија” покушао је да покаже на који начин би сви језици могли бити сведени у један. У седамнаестом веку постојало је занимање за такозване магичне језике којима су се бавили припадници тајног друштва Розенкројц и алхемичари.Међутим, први језик који је имао неки међународни утицај био је волапик, који је 1879. године створио Јохан Мартин Шлејер. Почетком двадесетог века широм света било је 283 клуба где су се окупљали људи који говоре овим језиком. Упркос оваквом успеху, волапик је за неколико година пао у заборав правећи место есперанту, који је 1887. године предложио Лазар Маркович Заменхоф. Први облик есперанта настао је још на Заменхофов деветнаести рођендан, много пре него што је Шлејер уопште зачео идеју волапика. Настао је у атмосфери неповерења и мржње између различитих етничких група које су живеле у његовом родном Бјалистоку, данас источна Пољска, а некада део Руског царства. Становништво су чинили Јевреји, Руси, Пољаци, Литванци и Немци, тако да је основа језика била словенска синтакса а доста речи из руског, пољског и немачког. Главна замерка есперанту је што није довољно „западњачки”, тако да ће се из њега развити језици као што су идо и оксидентал који су више били усмерени на ту страну. Они су почивали на синтакси француског и енглеског језика, који су били бастиони европске културе и цивилизације. У прилог томе колико есперанто ипак није прихваћен као језик западне цивилизације, говори и то што су га нацисти забранили 1936. године, док су идо и оксидентал преживели други светски рат, али су пали у заборав током педесетих година прошлог века.
професор Ланселот Хогбен из Велике Британије покушао је да нађе решење укрштајући два потпуно различита лингвистичка правца стварајући језик чији речник у потпуности потиче из грчког, док је граматика преузета из кинеског језика.

Толкин и језици Арда
У савременој литератури јављају се уметнички језици који су створени за литерарно уживање, али без употребне вредности. „Принцеза с Марса” Е. А. Бароуса вероватно је прва књига 20. века у којој се јавља вештачки језик. Ј. Р. Р. Толкин први је развио породицу повезаних литерарних језика и био је први академик који је јавно расправљао о уметничким језицима на Конгресу есперантиста 1930. године. Као филолога и стручњака за старе облике енглеског језика, Толкина су посебно занимали фински и велшки, који су уједно и основа два његова најпознатија језика quenya и синдарин. У вештачке језике спадају и језици Арда који су примењени и у књигама „Хобит”, „Господар прстенова” и „Силмарилион”. Занимљиво је и то да је Толкин први језик невбош измислио са само тринаест година! Почетком двадесетог века постало је уобичајено да научна и епска фантастика, чија је радња смештена у друге светове, прикаже и разне вештачке језике - „Звездане стазе”, „Звездана капија”, „Атлантис” и многи други. Ови језици створени су за употребу у књигама, филмовима, видео-игрицама и стриповима.
Посебну групу језика чине алтернативни језици који се труде да докуче на који начин би се неки језик развио да је историја била другачија. Шта би било да је грчка цивилизација преживела и да је није угушило римско царство? Како би се развио грчки језик који би, у том случају, био владајући језик тадашње цивилизације? Најпознатији језик у овој категорији је бритнинг, који даје одговор како би се језици који нису романски развијали да је римски утицај у Британији био довољан да замени келтске језике?
Као критика вештачких језика јављају се други језици који су пародија ових првих. Такав је, на пример, језик ооу, чији се писани систем састоји само од знакова интерпункције. Занимљив је и оп језик, где се слог „оп” ставља испред сваког вокала. У Мађарској постоји игра речи eszperente, коју је осмислио чувени песник Шандор Петефи, а која се заснива на налажењу речи које могу да садрже „е” као једини самогласник.

А шта би Орвел на то рекао?
Једна од најсјајнијих расправа о значењу речи налази се у додатку Орвеловог романа „1984” у коме он објашњава темеље новоговора. У тој строго контролисаној држави главни начин надзора није полиција већ сам језик. Претпоставка је да оно што не може да се говори не може ни да се мисли, па се тако из речника избацују речи или изрази који би на било који начин угрожавали постојећи поредак као што је, на пример, реч слобода. Ова Орвелова сатирична размишљања о значењу језика у савременом друштву можда су претерана кад је реч о утицају који језик има на мишљење, то јест кад се језик посматра као оруђе друштвене контроле које има преовлађујући утицај на опажање, мишљење и понашање.

И још...
Сареса
Творац овог језика је француз Судре. Језик има 7 гласова насталих на основу белих дирки клавира, а све речи су биле измишљене. Овај језик могао је да се пева, игра и звиждуће, па је због те особености француска војска одлучила да га искористи за тајне шифре.

Spanglish-Iganol-Espangles
Не тиче се неког посебног језика, колико самог говора шпанског становништва у САД. Овај говор је особен за јужну Калифорнију, Нови Мексико, Тексас, али и Порторико и Њујорк, као и Панаму где је утицај америчког присуства током 96 година умногоме допринело стварању тамошње културе и језика. Термин Spanlish први пут је употребио порторикански лингвиста Салвадор Тио крајем четрдесетих година прошлог века, а тиче се стварања говора који је мешавина шпанског и енглеског при чему је преузет енглески склоп реченице, али и ту постоји низ одступања.

Toki Pona
Токи пона, или језик доброг, је минималистички језик који говори о добрим стварима у животу. Са само 118 речи токи пона објашњава битне делове људског живота: човек, храна, вода, добро, лоше, љубав, земља, сунце, давати, говорити, спавати... Речи су једноставне за изговор и заснивају се на енглеској граматици, тако да га је врло лако научити. Постоје поређења овог језика са једноставном фонетиком полинежанских језика као и јапанским језиком. Творац токи пона језика је Соња Елен Киса која себе описује као језичког ентузијасту, светског путника и међународног говорника. Овај језик први пут се појавио на Интернету 2001. године и од тада његова популарност стално расте.
Неке пословице на токи пона језику:
O sona e sina! - Спознај самог себе.
Pali li pana e sona. - Човек се учи док је жив.
Ale li pona. - Све је добро. Живот је леп. Све ће бити у реду.


Тијана Јовановић
Nazad na vrh Ići dole
*Twilight*
Admin
*Twilight*


Broj poruka : 8047
Datum upisa : 25.03.2012
Lokacija : U njegovom srcu

...Opismenjavanje i pravopis... Empty
PočaljiNaslov: Re: ...Opismenjavanje i pravopis...   ...Opismenjavanje i pravopis... Icon_minitimePet Apr 20, 2012 7:04 am

-Zamenice i zamenički prilozi-

a) Spojeno se u svim padežima pišu zamenice neko, svako,kojeko, gdeko, gen.nekog i nekoga itd.; nešto, svašto i svašta, gdešto,koješta, štošta,gen.nečeg i nečega itd.; neki, nekoji, nekakav, svaki, , gdekoji, nečiji, koječiji, kojekakav i sl.
b) Zamenice u kojima je prvi član ni- ili i- spojeno se pišu u padežima bez predloga: niko, nikog, nikom i ikom, ništa i išta, nijedan i ijedan, nikoji i ikoji, ničiji i ičiji, nikakav i ikakav. Kad se pak upotrebi predlog, on normalno razdvaja sastavnice: ni od kog, i do koga, ni u čemu, i po čemu, ni pri čijem, ni u kolikoj meri. Ipak u ovome postoje i neka ograničenja:
(1) piše se odvojeno ni jedan jedini, i jedan jedini, ni jedan jedincati.
(2) prilozi se pišu spojeno : niotkud, iotkud, niukoliko, niodakle i sl., takođe nipošto, a kao dubletni uzimaju se oblici nizašto i ni za što, nizašta i ni za šta, izašto i i za što.
(3) predlog bez ne izaziva razdvajanje : bez ikakvih sredstava, bez ikoga, bez ičega, a razdvajanje zamenice izostaje katkad i zbog njenog pomerenog značenja : spao je na ništa, stvoreno iz ničega i sl.
f) Dopusni formant god pripaja se samo kad je nenaglašen i kad pojačava neodređeno značenje : ako kogod naiđe, ako kogagod sretneš, valjda ce štogod naći. U svim ostalim slučajevima dopusne rečce pišu se odvojeno : ko god hoce neka dodje, kako bilo, ko mu drago, ma ko, makar ko itd. Odvojeno se piše i pojačano i te : i te kakav, i te koliki.
g) Spojeno se pišu prilozi katkad, gdegde, kadšto, kadikad, kudikamo, kojekad, kojegde. Spojeno se piše takozvani, takoreći, posve, nadasve, uzasve.

Nazad na vrh Ići dole
*Twilight*
Admin
*Twilight*


Broj poruka : 8047
Datum upisa : 25.03.2012
Lokacija : U njegovom srcu

...Opismenjavanje i pravopis... Empty
PočaljiNaslov: Re: ...Opismenjavanje i pravopis...   ...Opismenjavanje i pravopis... Icon_minitimePet Apr 20, 2012 7:04 am

-Brojevi i izvedenice od njih-

a) Spojeno se pišu dvesta, trista itd., ali odvojeno dve stotine, tri stotine itd.
b) Rastavljeno pisanje višečlanih brojeva zadržava se u rednim i zbirnim brojevima, kao i u zbirnim brojnim imenicama za muška lica : sto dvadeset (i) četiri, sto dvadeset (i) četvrti. Nikad se ne piše spojeno npr. dvadeset jedan, dvadeset prvi itd.
c) Sastavljeno treba pisati pridevske i imenicke izvedenice od višečlanih brojeva: dvadesetpetica, dvadesetčetvoročasovni, sedamdesetpetogodišnjica i druge izvedenice na -časovni, -satni, -dnevni, -godisnji, -godisnjak, -godisnjica i sl. Drugi su ispravni obrasci 48-časovni, 75-godišnjak, 175-godišnjica, kao i 175.godišnjica, sto sedamdeset peta godišnjica.
d) Pomoćna reč put piše se spojeno s prostim jednočlanim brojevima, a odvojeno kad je iza rednih brojeva i zamenica : jedanput, dvaput, jedared, dvared; prvi put, svakiput kojiput Reč puta piše se redovno odvojeno : dva puta, pet puta. Obrazac za višečlane brojeve : dvadeset jedanput dvadeset pet puta.
e) Brojevi po pravilu ne srastaju s predlozima. Izuzetak čine spojevi predloga na i u sa zbirnim brojevima: nadvoje, natroje, udvoje, ali : deli na troje dece, uzda se u dvoje, odvojeno se piše sva tri, svo troje, sva trojica, sve tri.
Nazad na vrh Ići dole
*Twilight*
Admin
*Twilight*


Broj poruka : 8047
Datum upisa : 25.03.2012
Lokacija : U njegovom srcu

...Opismenjavanje i pravopis... Empty
PočaljiNaslov: Re: ...Opismenjavanje i pravopis...   ...Opismenjavanje i pravopis... Icon_minitimePet Apr 20, 2012 7:05 am

-Polusloženička udvajanja i parni spojevi-

Crtica se često piše u dvočlanim (katkad i višečlanim) spojevima kojima je svojstvena smisaona simetrija, a delom i formalna simetrija ili sazvučje. Polusloženičko pisanje ukršta se delom sa sastavljenim, a delom s rastavljenim pisanjem.
a) Spojeno se pišu imenice i nepromenljivi pridevi cece, dumdum, cikcak. Prednost spojenom pisanju treba dati i u tamtam, džijudžicu, pingpong, mišmaš. Crtu a ne crticu treba pisati u vezama tipa raketa zemlja - zemlja, Zemlja - Mesec, put Beograd - Subotica itd. Ne treba nikakav znak u spregama tipa pilot lovac, ljudi žabe, žena borac itd.
b) Kombinacija brojeva ili broja s imenicom : dva-tri dana, dvoje-troje dece, korak-dva, godinu-dve, sat-dva, dan-dva, metar-dva. Kad se pak obuhvata višečlani broj, piše se crta a ne crtica: dvadeset pet - trideset, sto pedeset - dvesta.
c) Priloške parne polusloženice : danas-sutra, juče-prekjuče, tamo-amo, ovde-onde, zbrda-zdola, gore-dole, manje-više, brže-bolje i bržebolje (zavisno od akcenta). Tako i korelativne polusloženice dopusnog znacenja, u koje stupaju zamenice i zamenički prilozi : kad-tad, kako-tako, koliko-toliko, kakav-takav, kao i izrazi priloškog značenja : dan-noć, dan-danas, dan-danji, dan-današnji (ali do dana današnjeg)
d) Lokalizovane glagolske sprege: Hoćeš-nećeš, rekla-kazala, povuci-potegni; idi mi - dođi mi, drž - ne daj. Ne valja pisati crticu u izrazima tipa išao ne išao, znao ne znao, kupovala ne kupovala, vodio ga ne vodio, našao ih ne našao itd.
e) Crticom se raščlanjuju složeni uzvici, onomatopeje i sl. tipa hokus-pokus, tip-top, tandara-mandara, tuc-muc, bla-bla, truć-truć, hm-hm, ha-ha-ha i sl.
f) Iako ih smisaono objedinjuje pomereno (figurativno) značenje, ostaju nesrasli izrazi tipa pusti baba konju krv, krsti kume dete, dan i noć, budi bog s nama isl. Mogu se pisati odvojeno, a kao stilski postupak pisaca treba dopuštati takodje polusloženičko pisanje (s crticom).
Nazad na vrh Ići dole
*Twilight*
Admin
*Twilight*


Broj poruka : 8047
Datum upisa : 25.03.2012
Lokacija : U njegovom srcu

...Opismenjavanje i pravopis... Empty
PočaljiNaslov: Re: ...Opismenjavanje i pravopis...   ...Opismenjavanje i pravopis... Icon_minitimePet Apr 20, 2012 7:06 am

- Pridevske složenice i polusloženice -


Pridevske složenice zastupljene su u tradicionalnoj leksici, a polusloženice pripadaju novijem razvoju izraza.
a) Dosledno se spojeno pišu tradicionalne pridevske složenice : riđokos, samotvor, supljorog, beogradski, mirotvorački, prestar, povelik, nažut i sl.
b) U prisvojnim pridevima izvedenim nastavcima -ov (-ev) i -in primenjuju se pravopisni postupci kao i u zavisnim padežima imenica, a ne posebni pridevski : Dela Belin, Mao Čedungov, kir Janjin itd.
c) Pridevi izvedeni drugim nastavcima od imena koja znače jedinstven pojam pišu se spojeno i kada se osnovno ime piše odvojeno ili polusloženički : Donkihotski, laoceovski, vangogovski, jugbogdanovski, šarplaninski.
d) Pridevi u kojima se razlikuje glavna i podređena satavnica pišu se redovno spojeno : tvrdokoran, brzohodan, zapadnoevropski, vodonosan.
e) Pridevske polusloženice sastoje se iz naporednih, jezički istorodnih prideva, koji ravnopravno sudeluju u značenju.
(1) Obavezna je crtica kad god se pridevi smisaono sučeljavaju, kad stoje uz imenicu koja podrazumeva dvosmerno sudeoništvo : rusko-turski ratovi, tursko-ruski i rusko-turski rečnik, slično i uz imenice granica, odnosi , savez, razgovori, trgovina, veze, spor itd.
(2) I kad nema nikakvog sučeljavanja, spojevi naporednih prideva po pravilu se pišu s crticom ako označavaju razdeljene pojmove, koji se samo zbirno objedinjavaju : prirodno-matematičke nauke, kulturno-istorijske nauke, grčko-rimsko rvanje, prizrensko-timočki dijalekat, Moravsko-vardarska dolina.
f) Naporedni pridevi nesučeljenog značenja često se pišu i spojeno.
(1) Složenica gluvonem, gluvonem redovno se piše spojeno.
(2) Sastavljeno se pišu pridevi kad se ne shvataju naporedno nego dopunski : književnoistorijska literatura, književnojezički, - za razliku od zbirnog značenja : književno-istorijski spisi, književno-jezički fakultetski odsek
(3) Tako se katkad pišu smisaono celoviti spojevi i kad se mogu objasniti veznikom i, naročito ako čine uobičajenu leksičku jedinicu; društvenopolitički, nacionalnooslobodilački, naučnostručni.
(4) Sastavljeno se pišu naporedni spojevi koji čine posebno tesnu smisaonu celinu : ćirilometodski ili ćirilometodijevski jezik, kosovskometohijski, - ali kad su sastavnice sučeljenog smisla : austro-ugarski odnosi, bosansko-hercegovačka granica.
(5) Obično je ili često spojeno pisanje kad prva sastavnica ima oblik uprošćenog prefiksoida : indoevropski, etnosocijalni, sociokulturni(crtica se može pisati ako se ističe posebnost , a obavezno se piše u slučaju smisaonog suprotstavljanja : anglo-američki odnosi). Ako je pak prva sastavnica napisana punim oblikom, piše se crtica: englesko-američki itd., jer se ovakvim uobličenjem naglašava posebnost sastavnica.
g) Pridevi za boje pišu se spojeno kad prva sastavnica znači nijansu: mrkožut, zelenkastoplav, a s crticom kad se misli na kombinaciju različitih boja: plavo-belo-crvena zastava. U značenju suprotstavljenom pojmu kolor ili u boji može se dati prednost sastavljenom pisanju spoja crnobeli : crnobeli televizor, crnobeli film i sl.
h) Prilog sa narednim pridevom nikad se ne piše s crticom, nego odvojeno ako zadržava poseban smisao i poseban naglasak (mnogo umoran, visoko smešten I sl.), a spojeno ako gubi naglasak:
- mnogopoštovani, visokouvaženi, visokocenjeni (danas dosta retke reči)
- goreimenovani, gorepomenuti, gorenavedeni, nizeimenovani, dolepotisani
- visokoplasiran, visokokvalifikovan,niskoproduktivan (odvojeno ako se naglašava prva sastavnica : srednje produktivan, visoko plasiran)
- veleuvaženi, opštepoznat, novopodignut, novopostavljeni
i) U višečlanim spojevima crticu ponavljamo samo ako se ponavlja isti odnos sastavnica : plavo-beli-crveni barjak i sl. Kad su pak spojevi formalno trojni a po smislu dvojni, crtica se piše samo na mestu realnog sučeljavanja : austrougarsko-turski ugovor. Slicno kao i kod imenica piše se crtica u jugo-jugoistočni, a može se pisati i u pra-pra-pradedovski.
Nazad na vrh Ići dole
*Twilight*
Admin
*Twilight*


Broj poruka : 8047
Datum upisa : 25.03.2012
Lokacija : U njegovom srcu

...Opismenjavanje i pravopis... Empty
PočaljiNaslov: Re: ...Opismenjavanje i pravopis...   ...Opismenjavanje i pravopis... Icon_minitimePet Apr 20, 2012 7:07 am

- Višečlana geografska imena -


a) Spojeno se pišu domaća imena koja imaju jedan akcenat i promenu : Beograd, Virpazar, Višegrad, a odvojeno ako je prva sastavnica promenljiva :Novi Sad, Bela Crkva, Karlove Vari. Dvojako se pišu : Banja Luka i Banjaluka, Danilovgrad i Danilov grad
b) Tanskribovana strana imena pišemo prema stvorenom običaju : Njujork (New York), Monblan, Buenos Ajres, Dar el Salam. Crticu pišemo samo ako je značenje zbirno : Alzas-Lorena.
c) Imena naselja s našeg kulturnog prostora opravdano je pisati odvojeno, i kad im je prva sastavnica nepromenljiva: Herceg Novi itd. Međutim, dopušta se i pisanje s crticom : Herceg-Novi.
d) Isti dvojni obrazac važi i za druge vidove geografskih imena, npr. Ivan planina, Dilj gora, tako i pri neobaveznim ili stilskim proširenjima imena : Grmeč planina. Samo odvojeno pišemo imena u kojima je prva sastavnica promenljiva : Tara planina, a samo s crticom Šar-planina.
e) Kad druga, opšta reč uže određuje značenje imena, piše se odvojeno ili s crtom : Despotovac selo, Sarajevo Centar (opština), ili Despotovac-selo, Sarajevo-Centar.
Nazad na vrh Ići dole
*Twilight*
Admin
*Twilight*


Broj poruka : 8047
Datum upisa : 25.03.2012
Lokacija : U njegovom srcu

...Opismenjavanje i pravopis... Empty
PočaljiNaslov: Re: ...Opismenjavanje i pravopis...   ...Opismenjavanje i pravopis... Icon_minitimePet Apr 20, 2012 7:08 am

- Crtica uz prezimena -

a) Dvojna ženska prezimena, po rodu i po udaji : Desanka Kovačević-Kojić. Tako i domaća dvojna prezimena s nepromenljivim prvim delom : Mihailo Polit-Desančić, ali kao je prvi deo promenljiv, crtica se ne piše : Vuk Stefanović Karadžić. Kombinovanje s nadimcima : Vladislav Petković Dis, Milosav- Mija Aleksić.
b) Strana prezimena obično odvojeno: Garsija Lorka. Katkad s crticom, pod uticajem izvornog pravopisa : Sen-Simon.
c) Koautorske i druge funkcionalne veze pokazuju se crtama a ne crticom: priručnik Markovića - Ajanovića - Diklića.
d) Nema potrebe da se piše crtica iza prezimena koje ostaje nepromenljivo a pored imena : Ropstvo Jankovic Stojana (naslov pesme)
e) Prezimena izvedena od dvočlanog izraza pišu se po pravilu spojeno : Hadžiristić, Belimarković, ali se poštuju i izuzeci ako je stvoren takav uzus : Cincar-Marković.

Nazad na vrh Ići dole
*Twilight*
Admin
*Twilight*


Broj poruka : 8047
Datum upisa : 25.03.2012
Lokacija : U njegovom srcu

...Opismenjavanje i pravopis... Empty
PočaljiNaslov: Re: ...Opismenjavanje i pravopis...   ...Opismenjavanje i pravopis... Icon_minitimePet Apr 20, 2012 7:09 am

- Titule iza imena -

Ako ime ostaje promenljivo, titula iza njega piše se odvojeno : Prijezda vojvoda, Strahinić ban. Kad je ime nepromenljivo:
a) Titule aga i beg češće se piču spojeno nego s crticom, naročito ako se shvataju kao ekspresivno proširenje, a ne stvarna titula : Mujaga, Suljaga, Mustafaga, Alilbeg. Za istorijske ličnosti treba se pridržavati stvorenog izražajnog običaja: Skenderbeg, Husein-beg, Smail-aga Čengić , Omer-baša i sl.
b) Crtica nije obavezna, ali se može pisati kad ime ostane nepromenljivo iz metričkih razloga : na sestrica Jovan-kapetana, svome bratu Miloš-čobaninu. Ako titula ima oblik vokativa a značenje nominativa, crtica se ne piše : A zagna se Miloš barjaktare.


- Titule i prigodni nazivi ispred imena -

Ovakve reči pišu se odvojeno, ali se u nekim slučajevima dopušta i crtica.
a) Ako je titula po svojoj prirodi nepromenljiva, piše se redovno odvojeno : Don Kihot, fra Brnin, Kir Janjin.
b) Kad je nepromenljivost samo izuzetna, pored odvojenog dopušta se i pisanje sa crticom: gazda Nikolu, Knez Mihailova, Zmaj Jovina (imena ulica) - ili Gazda-Nikolu, Knez-Mihailova itd.
Nazad na vrh Ići dole
*Twilight*
Admin
*Twilight*


Broj poruka : 8047
Datum upisa : 25.03.2012
Lokacija : U njegovom srcu

...Opismenjavanje i pravopis... Empty
PočaljiNaslov: Re: ...Opismenjavanje i pravopis...   ...Opismenjavanje i pravopis... Icon_minitimePet Apr 20, 2012 7:09 am

- Spojevi slovnih simbola i imenica -

Po prirodi su ovi spojevi sični spojevima posebnih reči sa imenicom, a obrasci pisanja donekle zavise od vrste slovnih simbola:
a) Kad prvu sastavnicu čini samo slovo , obično je pisanje s crticom : a-osnove, i-deklinacija, T-profil, o-noge i sl.
b) Tako se spajaju i kratki , nemarkantni nazivi slova : Be-vitamin, Ce-dur. Ako se pak naziv slova shvata kao posebna reč, obrazac pisanja je: alfa zraci, gama zraci, iks noge i sl. (dopušteno i alfa-zraci itd.)
c) Po istom obrascu pisu se spojevi s verzalnim skraćenicama tipa ABC tečaj, TV emisija, UKT frekvencija itd. (dopušteno i ABC-tečaj itd.)Ako se crtica pise između naziva slova, ne piše se ispred poslednje imenice : be-se-že vakcina, Bi-Bi-Si program i sl.




- Osamostaljeni formanti -

Sastavnica koja je po poreklu prvi nesamostalni formant spojeva katkad se leksički osamostaljuje i postaje posebna reč. To utiče i na način pisanja spojeva, ; ako je pak drugi formant nesamostalan, pisanje je redovno spojeno.
a) Osamostaljeni prefiksoid radio:
(1) Spojeno kad se odnosi na zračenje : radioaktivnost, radiobiologija, radioterapije; bez obzira na značenje - spojeno kad je drugi formant nesamostalan: radiogram, radilogija
(2) Odvojeno u značenju ustanove, glasila: Radio Beograd, emisija Radio Londona
(3) S crticom postojani termini u vezi sa elektromagnetskim talasima i radiom kao komunikacionim sredstvom : radio-astronomija, radio-lokacija, radio-prijemnik, radio-sonda i sl.
(4) Prednost odvojenom pisanju u slobodnim spojevima u vezi s programom radio-stanica : radio program, radio igra, radio drama, radio škola itd.
b) Formant video spojeno sa nesamostalnom drugom sastavnicom : videofilm, videoteka, videografija, a u drugim slučajevima odvojeno ili s crticom: video klub, video-rekorder.
c) Formant kino : kinoteka, kinofikacija, a u drugim slučajevima s crticom: kino-ulaznica, kino-program, kino-predstava.
d) Formant mini u vezi s modom i u slobodnijim vezama : mini suknja, mini haljina (dopušteno i mini-moda), a u drugim postojanim vezama s crticom : mini-liga, Mini-farma, mini-golf, mini-market.
e) Formanti ekstra i super normalno spojeno : ekstraprofit, superspektakl, a zavisno od značenja i naglašenosti i odvojeno : neki ekstra ukus, jedno super putovanje.
Nazad na vrh Ići dole
*Twilight*
Admin
*Twilight*


Broj poruka : 8047
Datum upisa : 25.03.2012
Lokacija : U njegovom srcu

...Opismenjavanje i pravopis... Empty
PočaljiNaslov: Re: ...Opismenjavanje i pravopis...   ...Opismenjavanje i pravopis... Icon_minitimePet Apr 20, 2012 7:10 am

- Spojevi posebnih reči (determinativ + imenica) -

Kad i prva i druga sastavnica imaju oblik posebnih reči, pise se crtica ako je bitno smanjena samostalnost sastavnica. Kad je pak u pitanju slobodna determinativna veza, opravdanije je pisanje bez crtice.
a) Kad je prva sastavnica po svojoj prirodi nepromenljiva, onda se ona shvata kao nepromenljivi pridev i piše se odvojeno : šećerli kafa, zorli junak, portabl masina, grao suknja, fer igra, bruto i neto težina, solo pevanje, cikcak kretanje, instant doručak itd.
b) Kad prvu sastavnicu čini nepromenljivi determinativ koji u drugim pozicijama predstavlja promenljivu imenicu, takvi spojevi se pišu odvojeno ili s crticom. Ako spoj predstavlja slobodnu odredbenu spregu posebnih reči, prednost ima odvojeno pisanje (ali se dopušta i crtica):
(1) kad prva sastavnica znači simbolično ime, marku, firmu i sl.: Orijent ekspres, Karneks paštete, princeps krofne, argo supa itd.
(2) kad je prva sastavnica opštijeg karaktera : džez muzika, mol tonalitet, indigo kopija, kolor film, kamp prikolica itd.
c) S crticom valja pisati tradicionalne polusloženice i spojeve koje shvatamo kao tešnje , jace zahvaćene procesom srastanja.
(1) neki tradicionalni orijentalizmi : alaj-barjak, bas-knez, đul-ruža i sl.
(2) leksikalizovani, pojmovno objedinjeni tradicionalni spojevi : žar-ptica,remek-delo, rak-rana, spomen-ploča, spomen-česma i sl.
(3) slikoviti spojevi i stilska skraćenja : lovor-grana, biser-grana, uzor-majka, izvor-voda i sl.
(4) pojedini spojevi iz novije leksike, naročito ako se svedu na jedan akcenat i ako se prva sastavnica oseća kao skraćena zamena prideva: fiks-ideja, kvarc-lampa, veš-mašina, šah-klubsport-klub.
d) Obrasci za hemijske termine : s crticom ugljen-dioksid, sumpor-dioksid, kalijum-silfat; predmeci fero- i feri- spojeno i s crticom
e) Ako se sastavnice objedinjuju u izgovoru i gube posebni smisao, opravdano je spojeno pisanje: rentakar, erkondišn, rokenrol,nalivpero, ali : marš-kolona, šeri-brendi, top-lista, plej-of itd.


-Spojevi nesamostalnog formanta i imenice-

I nesamostalnost prvog formanta načelno predstavlja obelezje složenice, pa je glavno pravilo da se spojevi sa takvim formantom pišu sastavljeno. Ipak je u nekim prilikama opravdano i polusloženičko pisanje , saglasno obrascima koje slede.
a) crnošljiva, smrdibuba, nazoviprijatelj, nadriknjiževnik, agroindustrija, elektroprivreda, polumajmun, poluprofil, eksšampion, superspektakl, ekstraprofit itd.
b) Spojevi nesamostalnog formanta s vlastitim imenom pišu se dvojako :
(1) Pseudo-Aristotel, eks-Cehoslovacka, nazovi-Bosna, kvazi-Evropa, polu-Francuz,
(2) antienglez, proenglez, antiamerikanac, nesloven, nebeograđanin
c) U bližem stručnom određivanju strana sveta treba primenjivati ove obrasce pisanja: jug, jug-jugoistok,
d) Crtica se moze pisati i u drugim višečlanim spojevima kad treba istaći smisaonu i izgovornu granicu, npr. bio-bibliografija, dinamo-metamorfoza, čukun-čukunbaba
e)S crticom se delimično pišu i neki poluosamostaljeni prefiksoidi auto-(a sa ovim i moto- , avio-), foto-,
(1) samo spojeno:
autoportret, autosugestija, motokultivator, fotosinteza, fotoćelija i dr. kad ovi predmeci znače "sopstveni", "motorni", "svetlosni"; takođe spojeno: autodrom, motodrom, autostrada, aviostrada, fototeka, autoput.
(2) automehaničar, autoelektričar, autolakirer, autostoper, fotomontaža, fotoreportaža, fotoizdanja, fotoštampa, fototehnika, aviopark, avioflota
(3) prednost pisanju s crticom : auto-kuća, auto-krstarenje, auto-pijaca, auto-trke, auto-reli, moto-trke, auto-delovi, avio-zaprašivanje, foto-oprema, foto-dokaz i sl.
(4) za ostale nesamostalne predmetke pravilo je spojeno pisanje , ali se kao stilsko i izražajno sredstvo dopušta i pisanje crtice, da se istakne posebnost sastavnica i osobenost spoja, npr. aero-zaprega, ino-fudbaler, eko-miting isl.
f) Ispravno je pisanje Austrougarska (dopusta se i Austro-Ugarska), Čehoslovačka i sl.
g) Ako nesamostalni formant razvije i samostalnu upotrebu, postaje opravdano i odvojeno pisanje, npr. auto i moto trke, Radio Novi Sad.
Nazad na vrh Ići dole
*Twilight*
Admin
*Twilight*


Broj poruka : 8047
Datum upisa : 25.03.2012
Lokacija : U njegovom srcu

...Opismenjavanje i pravopis... Empty
PočaljiNaslov: Re: ...Opismenjavanje i pravopis...   ...Opismenjavanje i pravopis... Icon_minitimePet Apr 20, 2012 7:11 am

- Glagoli i rečce -

a)Enklitički oblici pomoćnih glagola spajaju se samo u futuru kada stoje iza glavnog glagola na ti: znaću, zanćes, znaće, znaćemo, trešću, oplešćeš, čućete. U ostalim slučajevima enklitike se pišu odvojeno i ne utiču na oblik glavnog glagola: on je znao, znao je, znao bi, on ce doći, doći će itd. Povratna rečca se sažima se sa sledećim je, ali lične zamenice me, te ostaju nesažete; on se bojao, čim se vratila,
ali : neko me je zvao, često me je pomiinjala itd.
b)Kad se uzima kao negacija u glagolskom sistemu i rečenici rečca ne piše se odvojeno, a spaja se u tvorbi imenica, prideva i priloga : ne spava - nespavanje, ne umarajući se - neumorno, neumoran; nemajka - ne majka nego otac. Posebni slučajevi:
(1) Srastanje negacije sa glagolskim oblicima ograničeno je na pomoćne i njima srodne glagole i praćeno je nekim strukturalnim promenama u spoju : nisam-nisi, neću - nećeš,nemoj, nemam-nemaš, nemajući, nemati, nemao, nemah i nemadoh itd.Glagoli nestati i nedostajati danas nemaju smisao odričnih oblika.
(2) Trpni pridev se piše spojeno s negacijom ne, ako i pravi pridevi : nepisan, neupisan,neprepisan itd. To važi i za popridevljene glagolske oblike nedozreo, neuspeo( ali:uspeo ne uspeo), nepostojeći, neodgovarajući (ali:slušao je ne odgovarajući).
c) Rečca li kad je u vezi sa glagolima ili karakterom rečenice redovno se piše odvojeno: znaš li, da li znaš, hoće li doći, bi li došao, divna li jutra . Odvojeno se piše i uzrečica je li, ali u množinskom obliku spojeno jelte. Srastanjem sa li postali su i veznici - li, ili, negoli, kamoli, toli, kadli, ali se odvojeno pise ako li.
b) Partikula de ili der spaja se sa imperativom : dajder, uzmide, donesider, i sl.a ne spaja se naglaseno de, u značenju pristanka ili ustupka : hajde de da to pokušamo; dobro de, kad tako hoćeš.
e) Iza odnosne zamenice ili priloga spojeno se piše no: kojino će udariti ne na deset da uteče,sl. i kojuno, kojojno, gdjeno, kakono. Ali: koji ono dobar junak bješe.



- Imenice s nesamostalnim ili proširenim drugim formantom -

Imenice se pišu spojeno kad god je drugi formant nesamostalan ili kad je u samom postupku tvorbe proširen imeničkim sufiksom
a) rodoljublje, neznabožac, bogoslovija, prekomorac, astronomija, trilogija itd.
b) Novovarošanin, Brzopalančanin, Šarplaninac
v) Indoevroplljanin, Indokinezi, ali Angloamerikanci i Anglo-Amerikanci, Afroazijci i Afro-Azijci, Tataro-Mongoli- zavisno od toga uzimaju li se kao objedinjen pojam ili se ističe posebnost i zbirnost.
Nazad na vrh Ići dole
*Twilight*
Admin
*Twilight*


Broj poruka : 8047
Datum upisa : 25.03.2012
Lokacija : U njegovom srcu

...Opismenjavanje i pravopis... Empty
PočaljiNaslov: Re: ...Opismenjavanje i pravopis...   ...Opismenjavanje i pravopis... Icon_minitimePet Apr 20, 2012 7:11 am

- Spojevi predloga i drugih reči -

Spojevi predloga i drugih reči (naročito imenica) često su tek u procesu srastanja u jednu reč, koji je započet, ali nije dovršen. Otuda ima razloga i za spojeno i za odvojeno pisanje, ali je za takve tek donekle srasle izraze obično opravdanije odvojeno, jer način pisanja treba da prati već izvršene jezičke procese, a ne da ih prestiže i ide ispred njih.
a) Neki predloški spojevi neujednačenog pisanja grupišu se u veće nizove ili sisteme, pa ih je pogodno povezano predočiti, radi sistematičnosti i lakšeg pamćenja.
(1) Predlozi od i do u spojevima sa prilozima kad(a), sad(a), tad(a), onda pišu se po ovom obrazcu:
dokad; dokada
i od kada
otkad; otkada
i ot kada

dosad; dosada
i do sada
odsad; odsada
o od sada

dotad; dotada
i do tada
otad; otada
i od tada

doonda i
do onda
odonda i
od onda
Spojeve predloga za sa ovim prilozima treba pisati zavisno od značenja - odvojeno u značenju namene :
za kad, za kada, za sad, za sada, a spojeno u značenju privremenosti :
zasad(a). Dvojako se piše domalopr(ij)e i do malopr(ij)e, domaločas i do maločas.
(2) Spojevi sa imenicom podne pišu se dvojako, zavisno od značenja : po podne kao priloški izraz, a popodne kao imenica.Tako i s predlozima do, pr(ij)e,posl(ij)e.
(3) Kao i doveče, naveče, uveče, izvečeri, svečeri - treba pisati spojeno i predveče.
(4) Zadržava se pravilo da se predlozi ne pisu spojeno s nazivima godišnjih doba: u proleće, u leto, na proleće, s proleća, s jeseni, pod zimu itd.
(5) Isto tako, zadržava se odvojeno pisanje predloga i imenica vrag, đavo, belaj, b(ij)es : do đavola, do vraga, do besi, na vraga, k đavolu, bez đavola itd.
(6) Odvojeno se piše predlog i kad promeni oblik ili produži izgovor ispred ličnih zamenica: preda mnom, poda mnom, nada mnom, sa mnom, za mnom, uza me, uza te, uza nj, za se, u se, itd. Srasli su, ipak, izrazi napremase, napose, a u značenju "nazad" i nase (ali :pazila je na se i sl.)

b) Navešćemo i veći broj pojedinačnih primera za koje treba znati pišu li se spojeno ili odvojeno .
(1) U interesu postojanosti pravopisa, zadržava se odvojeno pisanje i nekih izraza u kojima se jezičko osećanje dosta koleba između odvojenog i spojenog pisanja. Pored već pomenutih primera do vraga, do đavola, na proleće, na jesen, u jesen i sl., u te izraze spadaju do viđenja (do slušanja, do gledanja); za inat, u inat, uz inat; na veliko, na malo (trgovina, ali: o tom se naveliko prica); na gotovo, na prim(j)er; na stranu;pri tom (pored pritom), pti tome, uz to; u stvari ( u biti, u sustini).
Odvojeno treba pisati i izraze : bez dvojbe, bez sumnje, bez obzira, bez prestanka, bez sale, do grla, do guše, do jutros, do nogu, iz šale, na dar i na poklon, na silu, na sreću i na nesreću, niza stranu (ali nizbrdo u zn.nanize), niz vetar, niz vodu, od jutros, od sinoć, od pamtiveka, po strani, pod starost, pred zoru, preko volje, preko noći (ali prekonoć), s boka, s leđa, s nogu, s obzirom na, u zao čas, u zdravlje, u zoru, u kovitlac, u pamet, u stopu, u stranu, u susret, uza stranu (ali uzbrdo), uz vetar, uz vodu,uz dlaku, uz nos.
(2) Opravdano je samo spojeno pisanje usput u primerima tipa "rekao je to nekako usput","putovao je i usput trgovao", a treba dati prednost i spojenom pisanju nažalost(rečca); opravdano je pisanje naizgled (u značenju prividno); ispočetka i spočetka u zn.isprva (ali : s početka na kraj, opet sve iz početka i sl).
(3) Treba pisati samo odvojeno do tamo (kao i do onamo), na izmaku (ali naizmak), na parce (kao i na komad), na poček (kao i na pricek, u pricek, na veresiju).
Prednost ima odvojeno pisanje i u primerima - do volje, do kraja, na dušak, na zdravlje, na pakost, na pravac, na prekid, na preklop, na preskop, na presu (na žurbu, na brzinu), na prste, na susret, na časak, na čistac, pod bogom, pod nebom, s glave, u beskraj, u bestrag, u korak, u koštac, u nedogled, u nepovrat i u nevrat, u prste, u raskorak.
Ispravno je odvojeno pisanje, iako kao dopušteno dvojstvo treba priznavati i spojeno, u ovim primerima : za uzvrat (i zauzvrat), na odmet, na pretek, na prečac, na smrt, na uštrb, s raskida. Većina izraza sa imenicom ruka piše se samo odvojeno (pod ruku, pod rukom, pri ruci, na ruci, od ruke, za rukom, ispod ruke, preko ruke), a ispravno je tako pisati i na ruku (pored naruku), s ruke, tako i na neruku, s neruke.
(4) U ostalim slučajevima načelno se zadržavaju uobičajena pravila spojenog pisanja, npr. predlozi dovrh, dodno, izdno, navrh, nadno, nasred, nakraj (zivi nakraj sela, ali:s kraja na kraj), potkraj itd.; prilozi: bestraga (ali bez traga i glasa), doboga (to je doboga lose, ali: do boga se cuje), doveka, dogodine (ali na godinu), dogola, doduse, dozlaboga, domalo, donedavna i donedavno, dopola(ali do polovine), doskora i doskoro, zabadava, zaboga (ali: za boga miloga), zavazda, zadugo, zakratko, zatim (ali: za time), zato, zauvek, nagora, nadaleko, nadalje, naovamo, unakrst i dr.
Nazad na vrh Ići dole
*Twilight*
Admin
*Twilight*


Broj poruka : 8047
Datum upisa : 25.03.2012
Lokacija : U njegovom srcu

...Opismenjavanje i pravopis... Empty
PočaljiNaslov: Re: ...Opismenjavanje i pravopis...   ...Opismenjavanje i pravopis... Icon_minitimePet Apr 20, 2012 7:12 am

Rastavljanje reči na slogove

Podela reči treba da se poklapa s prirodnom izgovornom granicom između slogova ili sa smisaonom granicom sastavnica složenih reči.
- Na kraju reda može da ostane jedan samoglasnik (o-bući).
- Zabranjeno je preneti u donji red poslednje slovo u reči.
- Jednosložne reči se ne mogu rastaviti!
- Ne odvaja se ijekavska zamena JATA od suglasnika koji joj prethodi (samo može: ži-vjeti).
- Ne rastavljaju se dva slova kada se čitaju kao jedan glas: lj, nj, dž, ali ako su nj i dž dva glasa, oni se onda razdvajaju: in-jekcija, nad-živeti.
- Polusloženice se mogu rastavliti na mestu gde su spojene crticom. Jedna crtica je onda u jednom redu, a druga na početku sledećeg reda: kulturno-
-istorijski.
- Složene reči se mogu rastaviti na mestu spoja: iz-lomiti.
- Ako je došlo do uprošćavanja suglasničkih grupa, onda dvojni suglasnik pripada drugom delu: be-značajan.
- Nepravilno je rastavljati reči na slogove gde nema samoglasnika kao nosioca sloga: NIKAKO: konta-kt, VEĆ kon-takt.
- Ako se suglasnik nađe između dva samoglasnika, pripada delu koji ide u sledeći red: de-vojka.
- Suglasnička grupa koja je teška za izgovor ne prelama se u novi red: nikako bo-rba, već bor-ba.
Nazad na vrh Ići dole
*Twilight*
Admin
*Twilight*


Broj poruka : 8047
Datum upisa : 25.03.2012
Lokacija : U njegovom srcu

...Opismenjavanje i pravopis... Empty
PočaljiNaslov: Re: ...Opismenjavanje i pravopis...   ...Opismenjavanje i pravopis... Icon_minitimePet Apr 20, 2012 7:13 am

Veliko i malo slovo


Velikim slovima se piše:

1. Početak rečenica - Tamo sam se lepo proveo.
2. Lična imena i prezimena, nadimci i atributi koji su sastavni deo tog imena npr - Jovan Jovanović Zmaj, Dušan Silni, Hajduk Veljko,...
3. Neka lična imena u sebi sadrže pomoćnu reč, ako se takva reč stavi na početak imena, tada se piše velikim slovom, a u drugim položajima malim - De Gol ali i Šarl de Gol, Leonardo da Vinči
4. Imena božanstava - Perun, Vesna, Zevs, Bog, Gospod, Svevišnji (iz poštovanja, ali u uzrečicama i izrazima sa malim slovom - Neka nam bog pomogne)
5. Imena naroda, imena ljudi izvedeni od geografkih imena - Srbi, Romi, Banaćani, Novosađani, Ruskinja, Vranjanka,...
6. Imena zemalja, federalnih jedinica i autonomija - Autonomna Pokrajina Vojvodina, Republika Srbija, Evropa
7. Imena gradova i sela (svaka reč velikim slovom) - Novi Sad, Bačko Petrovo Selo
8. Ostali geografski nazivi (more, reke, planine - samo prvo slovo veliko) - Fruška gora, Atlanski okean, Jadransko more, Balkansko poluostvro
9. Imena nebeskih tela (samo prvo slovo veliko) - Venera, Severnjača, Mlečni put, Velika kola (Zemlja, Sunce i Mesec kada ne znače nebeska tela pišu se malim slovom - naš mesec, sa zemlje, mlado, krupno sunce,....)
10. Imena i nazivi administrativnih područja (prvo slovo veliko) - Južnobački okrug, Novosadska armijska oblast,...
11. Imena praznik (prvo slovo veliko) - Uskrs, Božić, Prvi maj, Dan žena, Sveta Petka,...)
12. Istorijski događaji (prvo slovo veliko) - Prvi svetski rat, Kosovska bitka, Oktobarska revolucija,...
13. Imena sklopljenih sporazuma i mira (prvo slovo veliko) - Karlovački mir, Novosadski dogovor, ...
14. Imena ulica i trgova (prvo slovo uvek veliko) - Šekspirova ulica, Trg mladenaca, Kej žrtava racije, Bulevar oslobođenja, Ulica kneza Danila, Trg Kralja Petra Prvog...
15. Imena životinja i zajedničke imenice upotrebljene kao ime i prezime - Bambi, Miki Maus, Belka, Jablan, sneško Belić, Deda Mraz
16. Obraćanje iz poštovanja (samo kada se obraćamo pojedincu) - Vi, Vaš, Ti, Tvoj
17. Nazivi ustanova, institucija, fabrika - Crvena zvezda, Partizan, Osnovna škola "Ivo Lola Ribar", Matica srpska, Galerija Matice srpske, Filozofski fakultet u Novom Sadu, Sterijino pozorje, Rudarko-topioničarski basen Bor,...
18. Skraćenice (sve se piše velikim slovom bez tačaka) - VJ, OŠ, RS, APV, ...
19. Prisvojni pridevi na ov, ev i in - Jovanov, Milošev, Perin,...

Dvojaka upotreba je dozvoljena ako je reč ulica neobavezna: Ulica Alekse Šantića (Alekse Šantića ulica), ili ul. Alekse Šantića, ul. Devet Jugovića.
Nazad na vrh Ići dole
*Twilight*
Admin
*Twilight*


Broj poruka : 8047
Datum upisa : 25.03.2012
Lokacija : U njegovom srcu

...Opismenjavanje i pravopis... Empty
PočaljiNaslov: Re: ...Opismenjavanje i pravopis...   ...Opismenjavanje i pravopis... Icon_minitimePet Apr 20, 2012 7:15 am

Glasovi i glasovne promene


Glas J se:

1. Ne umeće u grupe glasova ai, ei, oi, io, ui: kaiš, neimar, doista, stoik, uistinu, fioka, avion, bio, radionica, radi, violina, milion,...
2. Piše se ispred glasa i ako je deo osnovne reči: snaja/snaji, staja/staji, moj/moji, boja/bojica,...
3. Iza i, a ispred a i e redovno se piše u svim prostim i izvedenim rečima: avijacija, ideja, istorija, armija, premijer,...
4. Kod prideva na -ijski: istorijski, serijski, komšijski, azijski,...
5. U imerativu glagola: pij, pijmo, pijte, nalij, nalijmo, brijmo,...

Glas H:

1. Priznaju se dupleti reči s v umesto h iza glasa u: muva/muha, dunuti/duhnuti, suv/suh (u komparativu: suvlji/suši), uvo/uho, gluvonem/gluhonem... (ali ostaje smo: kožuh, trbuh, ruho, sluh, njuh)
2. Priznati su i dupleti: kijati/kihati, snaja/snaha, kuhinja/kujna

Jednačenje suglasnika po zvučnosti:

1. Glas d se ne jednači ispred s i š: predsednik, podšišati, predsetnik, gradski, odseliti, odštampati,...
2. Nema jednačenja u reči vođstvo
3. Nema jednačenja u sastavu služenica: podtačka, podtekst, predčas,...
4. Jednačenje suglasnika po mestu i načinu tvorbe:
5. N se ne menja u m u složenicama: jedanput, stranputica, vanbračni,...
6. U raznim tuđicama: nokdaun, trajhbreher, gangster, brejkdens,...

Pažnja: Pravilno je samo: odeljenje, oboljenje, zapaljenje, deljenje, isceljenje,...

Uprošćavanje suglasničkih grupa:

1. Obavezno je uprošćavanje dva ista suglasnika: oddeliti-odeliti, russki-ruski
2. Glas je u superlativu se udvaja: najjači, najjednostavniji,...
3. Glasovi t i d se gube ispred dž, ć, č, c i đ (slivenih, afrikata): zalistak/zalisci (ali i zalistka), proštac/prošci, listak/liska, naprstak/naprsci (ali se dopušta i naprstka)
4. Uprošćavaju se grupe štn i sti: mastan/masan, pozorišni,...
5. U novijoj leksici prihvataju se udvajanja istih suglasnika tako gde bi uprošćavanje dovelo do nejasnoće; dakle, dozvoljeno je: naddržavni, poddijalekt, superrevizija,...

Pažnja: Pravilno je reći samo zavisan ili nezavisan (u smislu samostalnosti): zavisni i nezavisni članovi,...

Nepostojano A:

1. Predlozi nad, pod, pred uvek imaju -a ispred oblika mnom: nada mnom, preda se,...
2. Predlosi s i k uvek dobijaju -a ispred istih ili sličnih suglasnika (s, z, š, ž, k, g, h) - sa svetom, sa kolima, sa mnom,...
3. U ostalim položajima bolji je kraći oblik: s jeseni, k nozi, k vragu, s tobom,....

Palatalizacija:

1. Kod imenica na -ka, -ga, -ha, prisvojni pridevi su na -kin, -gin, -hin: bakin, Dragin, snahin, guskin,... (nema promene)
2. Kod imenica na -ica (ako nije ispred glas č) pridevi su na -ičin: Miličin, Jeličin, caričin, Novičin, ubičin,...
3. Kod imenica na -čica bolje je ostaviti c: devojčicin, Jucin, spremačicin,...
4. Pravilno je: ručica, nožica, guščica, ali u tepanju se može reći samo nogica, guskica, rukica,...

Sibilarizacija:

1. Zamena suglasnika k,g,h obavezna je u množini imenica muškog roda pred nastavkom -i: vojnik/vojnici, podvig/podvizi, Vlah/Vlasi
2. U promeni imenica na -a zamenu je zadržalo samo malo imenica koja znače ljudska bića: majka/majci, snaha/snasi, sluga/sluzi
3. Bez promene ostaju osnove na -čk, -ćk, -ck, -zg, -sk, -tk: znački, voćki, kocki, mazgi, maski, patki, alatki, čestitki
4. Sva lična imena, hipokoristici i prezimena: Branki, Vuki, Zagi, baki, seki, zeki,...
5. Imena stanovnica naselja: Banaćanki, Novosađanki, Palančanki,...
6. Ostale imenica na -ka koje znače ženska bića: profesorki, ministarki, crnki, seljanki,...
7. Dozvoljeno dvojstvo: bitki/bici, zagonetki/zagoneci, pripovetki/pripoveci, ćurki/ćurci,...
8. Domaća geografska imena: Boka/Boki, Vojka/Vojki, Rumenka/Rumenki
9. Geografska imena u kojima se oseća veza sa opštom imenicom menjaju se: Palanci, Rijeci, Banjaluci, Lici (a može i Liki)
10. Većina stranih geografskih imena: Volgi, Kazablanki (ali je pravilno Africi, Americi, Korzici)


Nazad na vrh Ići dole
*Twilight*
Admin
*Twilight*


Broj poruka : 8047
Datum upisa : 25.03.2012
Lokacija : U njegovom srcu

...Opismenjavanje i pravopis... Empty
PočaljiNaslov: Re: ...Opismenjavanje i pravopis...   ...Opismenjavanje i pravopis... Icon_minitimePet Apr 20, 2012 7:16 am

Interpunkcija (pravopisni znaci)

Interpunkcija - znaci koji se upotrebljavaju u pisanju su. tačka, zarez, crta, tačka i zarez, navodnici, dve tačke, zagrada, upitnik, uzvičnik.
Pravopisni znaci idu uz pojedine reči: tačka, zarez, crta, tačka i zarez, dve tačke, zagrada, navodnici, upitnik, uzvičnik, upitnik i uzvičnik, crtica, tri tačke, apostrof, genitivni znak, zvezdica, skraćenica.


Interpunkcija (pravopisni znaci) - Tačka

1. Piše se na kraju potvrdne i odrične rečenice.
2. Stavlja se iza naslova odeljka ako se tekst nastavlja u istom redu: 1. Uvod ,
3. a ne piše se ako se posle naslova prelazi na novi red:
1 Uvod
4. Piše se iza skraćenih reči pisanih malim slovom: tj., br., ...
5. Ne piše se iza sažetih skraćenica: mr, gđa, dr
6. Ne piše se u skraćenicama koje se pišu velikim slovom: JAT, SANU, MS,...
7. Ne pišu se u skraćenicama mernih jedinica koje se pišu malim slovom: m (metar), s (sekund),...
8. Piše se iza arapskih brojeva kad znače redne brojeve: 257. strana, 1999. godina,...
9. Ako iza rednog broja dolazi neki drugi znak interpunkcije, tačka se ne piše: potraži u knjizi 356, 357, 358. i 359. stranu,....
10. Ne piše se iza rimskih brojeva jer su oni redni: X vek,...
11. Ne piše se iza potpisa
12. Piše se iza slova i brojeva (arapskih i rimskih) kojima se rapčlanjuje neki tekst ako se nastavlja u istom redu (paragrafska tačka): I. Sintaksa
1. Biljke
a. Sabiranje


Interpunkcija (pravopisni znaci) - Zarez

1. Zarezom se odvajaju naporedni delovi rečenice ako nisu povezani veznikom: Bilo je lepo vreme, bez vetra
2. Zarez se ne piše ispred sastavnih i rastavnih veznika i i ili (Uzni blok i bojice), ali se može pisati ispred veznika ni, niti, pa i te ako se taj deo naglašava (Ne diraj ni blok, ni bojice.)
3. Piše se u nabrajanju koje se završava (ili ne završava) veznikom: Dobro uspevaju žito, kukuruz, soja i suncokret.
4. Piše se ispred veznika u nabrajanju ako se naglašava: Donela je i pogaču, i mesa, i vina, i kolača.
5. Piše se ipsred suprotnih veznika (a, ali, nego, već, a kamoli, a pogotovo, ali nikako): Tebe sam se zaželele, a ne njega.
6. Vokativ se odvaja zarezom: Jovane, pročitaj zadatak. Pročitaj, Jovane, zadatak! Pročitaj zadatak, Jovane!
7. Odvajaju se uzvici upotrebljeni u tekstu ako imaju svoj naglasak: Uh, baš je bilo toplo!
8. Uzvik se ne odvaja od dativa koji sledi: kuku majci, lele nama, jaoj meni,...
9. Ne piše se iza uzvika o: O duše, o mila seni!
10. Upotreba zareza uz različite rečce i izraze zavisi od njihovog položaja u rečenici; obavezno se iza njih piše zarez, ako bi se bez njega promenio smisao rečenice: To je, istina, sasvim na svom mestu. Oni će, sigurno, doći.
11. Zarez se ne piše ako iza takvih reči dolazi enklitika: Najzad smo završili posao.
12. Iza reči možda, valjda, verovatno, ipak, upotreba zareza je stilski uslovljena; ako se želi naglašavanje, piše se zarez: To je, možda, dobar potez.
13. Zarez se ne piše iza rečce pak jer je ona po pravilu nenaglašena: Ona je pak sve odmah shvatila.
14. Zarezom se odvaja apozicija: Ovo je Bobica, moj pas ljubimac.
15. Titule i nazivi zvanja kada dođu iza imena odvajaju se zarezom: Zmaj, dečiji pesnik, ostavio najm je neprocenjivo blago.
16. Ali se ispred imena ne piše zarez: Dečiji pesnik Znaj ostavio nam je neprocenjivo blago.
17. Zarezom se odvajaju naporedne (nezavisne) rečenice u složenoj rečenici ako nemaju veznik: Otvorila je prozor, zalila cveće i pokupila uvele cvetove.
18. Ako naporedne (nezavisne) rečenice imaju veznik, ispred njega se ne piše zarez u sastavnom i rastavnom odnosu rečenica(izuzev po slobodnoj proceni ako su rečenice razvijenije): Ili kupi alat ili ostavi zanat.
19. Piše se u suprotnom, isključnom i zaključnom odnosu nezavisnosložene rečenice: Zvali smo ih, ali nisu došli.
20. Obavezno se piše zarez ako je zavisna rečenica ispred glavne (inverzija): Kada mi ne možeš pomoći, nemoj mi odmagati.
21. Umetnute zavisne rečenice najčešće su odnosne, tako da će se zarez pisati ako je umetnuta rečenica apozitivnog karaktera: U Novom Sadu, gradu koji je na obali Dunava, izgrađuju se mostovi.
22. Ako je umetnuta rečenica atrubutivnog karaktera, zarez se ne piše: Zadatke koji su vam nejasni uradićemo ponovo.
23. Glagolski prilozi koji stoje na početku rečenice obavezno se odvajaju zarezom: Sedeći u parku, posmatrao sam dečiju igru.
24. Ne piše se zarez ako je glagolski prilog sam i u tesnoj vezi sa glagolom: Zviždeći je dozivao svog psa.

Nazad na vrh Ići dole
*Twilight*
Admin
*Twilight*


Broj poruka : 8047
Datum upisa : 25.03.2012
Lokacija : U njegovom srcu

...Opismenjavanje i pravopis... Empty
PočaljiNaslov: Re: ...Opismenjavanje i pravopis...   ...Opismenjavanje i pravopis... Icon_minitimePet Apr 20, 2012 7:17 am

Interpunkcija (pravopisni znaci) - Crta

1. crtom se izdvaja umetnuti deo teksta: Duboka nesvest se najpouzdanije ocenjuje – učili su nas lekari u bolnici za vreme rata – ako ranjenika glasno pozovemo njegovim imenom ili imenom njegove otadžbine.
2. crtom se može izdvojiti poslednji deo rečenice ako se želi nešto istaći: Sve beće u njega: i snaga, i zdravlje, i lepota, i opet – ničega ne beše.
3. piše se u sažetom kazivanju: Život prazan, -mladost pusta!
4. česta je u vezama ravnopravnih, naporednih pojmova koji nemaju karakter rečenice (u naslovima): Prijateljska utakmica Srbija – Portugalija. (ovde crta ima ulogu veznog znaka)
5. piše se u vezama koje znače prostorne odnose: pruga Beograd - Bar
6. piše se iza cifara u značenja predloga do: Vuk Stefanović Karadžić (1787 – 1864)
7. ukoliko ispred brojki upotrebimo predlog od crta se ne piše: Boravio je u Parizu od 1964. do 1894. godine.
8. crtom se mogu zameniti navodnici u tekstu kada se ona piše na početku navoda u posebnom redu, a drugi deo navoda se piše samo ako iza upravnog govora sledi neupravni:
- A hoćeš da se odemo danas?
Nikako! – reče Jela .
9. kada se nađe na kraju reda, crta se ne prenosi u novi red.

Interpunkcija (pravopisni znaci) – Tačka i zarez

Ovim se znakom odvajaju delovi teksta jače nego zarezom, ali slabije nego tačkom: Kažem da me čekaju; odgovaraju mi da se žure.
Tačka i zarez odvajaju delove teksta koji znače nabrajanje, a želi se istaći njihova posebnost: Ovo je sećanje na naše mostove; one koji su nas spajali sa svetom.

Interpunkcija (pravopisni znaci) – Dve tačke

1. Pišu se pre prelaska na upravni govor: I mati mu odgovori: „Idi, igraj se.“
2. Kad se nagoveštava da će ono što je rečeno biti konkretizovan; tako su napisani svi primeri na ovoj temi
3. Kao najava nabrajanja; obavezno sledi iza najavnih reči (ovi, sledeći, naredni, evo šta,...): Evo šta nam treba: hleb, mleko, pavlaka i pašteta.
4. Ne treba ih pisati ako se nabrajanje uklapa u rečenicu kao njen normalan nastavak: Ove godine su dobro rodile šljive, kruške, jabuke i grožđe.

Interpunkcija (pravopisni znaci) – Zagrada

1. Njome se odvaja deo teksta koji je pridodat i ima karakter dopunskog podatka, a pravilo je da rečenica gramatički mora biti ispravna i kada se izostavi zagrađeni deo teksta: Raskovnik, nekakva (može biti izmišljena) trava, za koju semisli da se od nje (kad se njome dohvati) svaka brava i svaki drugi zaklon otvori sam od sebe.
2. Ako je zagrađeni deo teksta samo deo rečenice, on se piše u zagradi malim slovom i tačka sledi iza zagrade kao kraj cele rečenice: Uputio je prijatelju svoja pisma (putopise).
3. Ako je tekstu pridodata posebna rečenica u zagradi, ona počinje velikim slovom i ima tačku unutar zagrade: Opiši lik iz romana . (Navedi delove teksta kao primere.)
4. Zagradom se pokazuje mogućnost dvojakog čitanja i tumačenja teksta što se obično nalazi u naslovima: Za (ne)disciplinu su odgovorni vaspitači.
5. Poluzagrada se piše iza klasifikacionih znakova (slova i brojeva) kad u nabrajanju razvrstavamo tekst na odeljke.
Nazad na vrh Ići dole
*Twilight*
Admin
*Twilight*


Broj poruka : 8047
Datum upisa : 25.03.2012
Lokacija : U njegovom srcu

...Opismenjavanje i pravopis... Empty
PočaljiNaslov: Re: ...Opismenjavanje i pravopis...   ...Opismenjavanje i pravopis... Icon_minitimePet Apr 20, 2012 7:18 am

Interpunkcija (pravopisni znaci) – Navodnici

1. Njima se obeležava upravni govor; kada se upravni govor kombinuje sa piščevim rečima, pridržavamo se sledećih pravila:
„Sada još devojku da mi dovedeš,“ reče mu otac.
Otac mu reče: „„Sada još devojku da mi dovedeš.“
„Sada još“, reče mu otac, „ devojku da mi dovedeš.“
2. Navodnici mogu izostati ako je za tekst rečima ukazano da je tuđi:
Čovek bez slobode je kao riba bez vode – kaže narod.
3. Navodnicima se označava tekst koji treba shvatiti kao ironičan stav pisca: On je „pametan“.
4. Navodnicima se obeležavaju naslovi dela, ustanova, publikacija, objekata (ako to ime ima i drugo značenje): Radi u „Zastavi“.
5. Navodnici se mogu izostaviti ako se iz rečenice tačno zna na šta se odnosi naziv: Ja čitam Dnevnik, a ti Politiku.

Interpunkcija (pravopisni znaci) – Upitnik

1. Piše se na kraju upitne rečenice: Šta sad da radim?
2. Ne piše se iza zavisno-upitnih rečenica: Uvek kad se sretnemo me pita kako sam.
3. Iza naslova ne treba pisati upitnik ako on predstavlja iskaznu rečenicu kojoj je izostavljena glavna rečenica: Od čega zavisi uspeh (Pun naslov bi bio: Objasniću od čega zavisi uspeh.)
4. Iza naslova treba pisati upitnik ako se upućuje otvoreno pitanje: Ko je kriv?

Interpunkcija (pravopisni znaci) – Uzvičnik

1. Piše se iza iskaza uzvičnog karaktera: Kuku nama, šta dočekasmo!
2. Piše se i iza rečenice kad se ističe njihov uzvični karakter: Upamtiće oni nas!
3. Iza imperativa i vokativa u dozivanju piše se po izboru pisca, može i ne mora.

Interpunkcija (pravopisni znaci) – Upitnik i uzvičnik

Zajedno se iza upitno-uzvičnih rečenica u kojima se iznosi čuđenje: Sve je to sam pojeo?!

Interpunkcija (pravopisni znaci) – Crtica

1. Piše se u polusloženicama: radio-talasi
2. Na kraju reda kad deo reči prenosimo u sledeći red : uči- eljica
3. U kombinaciji broja i reči: 50-godišnjica
4. Kao padežni nastavak u kombinaciji sa skraćenicom pisanom velikim slovima: iz JAT-a, u NIS-u
5. Između grupe cifara u telefonskim brojevima: 555-333

Interpunkcija (pravopisni znaci) – Tri tačke

1. Tri tačke se pišu kao znak da je deo teksta izostavljen: Ovu promenu uočićemo u rečima so, beo, ceo, deo,....
2. Pišemo ih umesto izostavljenih delova tuđeg, citiranog teksta: Šta bismo uradili... šta bismo uradili kada bi nas začarala šumska vila?

Interpunkcija (pravopisni znaci) – Apostrof

Apostrof se piše mesto izostavljenog slova (često u stihovima koji imaju utvrđen broj slogova): Al’ je sirotinja raja...

Interpunkcija (pravopisni znaci) – Genitivni znak (znak dužine) ^

Piše se kod imenica u genitivu množine da bi se razlikovale od genitiva jednine (ako izgledaju isto): Uvažavali smo zahteve nastavnikâ. Ovim se znakom obeležava i dužina nastala sažimanjem samoglasnika: kô (kao).

Interpunkcija (pravopisni znaci) – Zvezdica

Piše se podignuto i upućuje na belešku ispod teksta (fusnotu) kojom se taj tekst dopunjava nekim podacima. Ako ima više fusnota, bolje ih je pisati sitnim brojkama.

Interpunkcija (pravopisni znaci) – Skraćenice

1. Opšte skraćenice pišu se malim slovom i sa tačkom: v. (vidi), t. (tačka), g. (godina), o.m. (ovog meseca),...
2. Reč se može skratiti (piše se tačka) iza početne grupe suglasnika: mn. (množina), i dr. (i drugo), i sl. (i slično), šk. (školska)...
3. Reč se može skratiti do drugog samoglasnika (obavezno se piše tačka): prof. (preofesor), inž. (inženjer), ul. (ulica), gimn. (gimnazija)...
4. Reč se može skratiti do trećeg ili četvrtog samoglasnika (sa tačkom): geograf. (geografija), matemat. (matematika), arehol. (arheološki),....
5. Sažete skraćenice sa tačkom: itd. (i tako dalje), tzv. (takozvani), stsl. (staroslovenski), tj. (to jest),...
6. Do sufiksa -ski i -čki (sa tačkoma): srp. (srpski), gr. (grčki); tur. (turski),...
7. Sažete skraćenice bez tačke (ovde je reč skraćena na završetku: mr (magistar), dr (doktor), Bgd (Beograd), gđa (gospođa),...
8. Merne jedinice se pišu skraćeno malim slovom i bez tačke: m (metar), l (litar), k (kilometar), dkg (dekagram),....
9. Latinicom, ako se pišu velikim slovom (bez tačke): A (amper), F (farad), W (vat),...
10. Skraćenice opšteg tipa uobičajenih latinskih izraza (sa tačkom): a.a. (ad akta), P.S. (post skriptum), N.N. (nomen nescio - ne znam ime)
11. Verzalne skraženice (akronimi) pišu se velikim slovom i bez tačke: JAT (Jugoslovenski aerotransport), NS (Novi Sad), MS (Matica Spska)...
12. Neke verzalne skraćenice se izgovaraju kao celovite reči i shvataju se kao imenice: Fijat, Fifa, Cija, Unesko, Tanjug,...
Važno: Skraženice u tekstu se čitaju kao cele reči.

Interpunkcija (pravopisni znaci) – Podela reči na kraju reda

1. Ako na kraju reda nema mesta za celu reč, reč podelimo, pišemo crticu, a deo reči prenosimo u novi red. To se radi po određenim pravilima:
2. Nikad se ne izostavlja u gornjem redu samo suglasnik: š-uma, p-lanina,...
3. Ne prenosi se u novi red samo jedno slovo: pravil-a, Beogra-d,...
4. Složena reč se deli po smisaonoj granici: is-teće, pred-vodnik,...
5. U podeli reči ne odvajamo samoglasnik od prethodnog suglasnika: lu-be-ni-ce, ško-la, knji-ga,...
6. Ako se u sredini reči nađe suglasnička grupa, podela treba da bude što prirodnija: li-šće, lop-ta, bogat-stvo, siromaš-tvo
7. Grupa -stvo se ne deli
8. Suglasničke grupe se ne razdvajaju, izuzev grupa sk, zg, šk. žg, žđ: da-ska, ma-zga, dr-ška, go-zba, gro-žđe,...

Interpunkcija (pravopisni znaci) – Kombinovanje znakova

1. Pravopis teži da se znakovi pišu po svojoj normalnoj logici, ali i da se uprosti postupak i izbegne nagomilavanje znakova.
2. Završna tačka u rečenici se ne piše ako je ispred nje upotrebljena skraćenička tačka: Bio je zet i saradnik kneza Lazara i učestvovao je sa njim u borbi na Kosovu 1389. god.
3. Rečenicu ne treba počinjati brojem: 1377. u njegovoj vlasti je Skoplje. (Bolje je napisati: Godine 1377. Skoplje je u njegovoj vlasti.)
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content





...Opismenjavanje i pravopis... Empty
PočaljiNaslov: Re: ...Opismenjavanje i pravopis...   ...Opismenjavanje i pravopis... Icon_minitime

Nazad na vrh Ići dole
 
...Opismenjavanje i pravopis...
Nazad na vrh 
Strana 1 od 2Idi na stranu : 1, 2  Sledeći

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Night fairy :: Riznica - Treasury :: Istorija-
Skoči na: