"Nebo je nad Beogradom prostrano i visoko, promenljivo a uvek lepo; i za zimskih vedrina sa njihovom studenom raskoši; i za letnjih oluja kada se celo pretvori u jedan jedini tmurni oblak koji, gonjen ludim vetrom, nosi kišu pomešanu s prašinom panonske ravnice; i u proleće kad izgleda da cvate i ono, uporedo sa zemljom; i u jesen kad oteža od jesenjih zvezda u rojevima. Uvek lepo i bogato, kao naknada ovoj čudnoj varoši za sve ono čega u njoj nema i uteha zbog svega što ne bi trebalo da bude.
Ali najveći raskoš toga neba nad Beogradom, to su sunčevi zalasci. U jesen i u leto oni su prostrani i jarki kao pustinjske vizije, a zimi prigušeni tmastim oblacima i rujnim maglama. A u svako doba godine vrlo su česti dani kad se oganj toga sunca koje zalazi u ravnici, među rekama pod Beogradom, odbije čak gore u visokoj kupoli neba, i tu se prelomi i prospe kao crven sjaj po razasutoj varoši. Tada sunčano rumenilo oboji za trenutak i najzabačenije uglove Beograda i odblesne u prozorima i onih kuća koje inače slabo obasjava."
*Twilight* Admin
Broj poruka : 8047 Datum upisa : 25.03.2012 Lokacija : U njegovom srcu
Delijska Česma 1902. godine Onde gde je sada trospratna kuća Nikole Spasića (pre Panđelova) za Turaka je bio delijski konak, gde je sedeo vojvoda (turski starešina) koji je sudio Turcima erlijama za manje stvari. Pred tim konakom bila je česma, koja se zvala delijska česma, jer su u onom konaku boravile i delije (turski vojnici). Sada je česma izmeštena preko puta uz plac akademijski, a od nje se i ono mesto okolo zove Delijska česma.
Gostionica kod Srpske Krune Danas zgrada biblioteke grada Beograda
Izvor: Stari Beograd
*Twilight* Admin
Broj poruka : 8047 Datum upisa : 25.03.2012 Lokacija : U njegovom srcu