Umetnici pesmom i slikom o zeni

Iz kojeg si ti svijeta
Iz kojeg cvijeta dolaziš
Zašto nisi kao i sve druge žene
Koje prođu kao sjene
Čija se ni imena ne pamte
Čiji se dodiri usana zaborave
S prvim jutrom.

Iz koje si ti ljubavi
Iz koje knjige
Iz kojeg romana
Kad mi tako bez ikakvog plana
Bez namjere
Srce lomiš na djelove
I noći mi pretvaraš u dane.

Koja si ti žena
Kad mi pola života u tebe stane
Zbog koje žalim
Sve ovo što prebrzo ide
Što su jeseni bliže
I što mi se suze vide prvi puta.

Jedino si s neba mogla doći
Jer druge putove poznam
I na njima sam s drugima bio sam.

Iz kojeg si svijeta
Iz kojeg cvijeta nosiš taj miris
Da te volim
I nikad ne prebolim.

Željko Krznarić

Kako da te nazovem

Kako da te nazovem,
kad sred sumraka, snatreci,
vecernje zvezde lepih ti ociju,
diveci se, moje gledaju oci,
kao da ih sad vide prvi put...
Te zvezde,
ciji je svaki zrak
po jedan potok ljubavi,
koji tece ka moru duse moje
kako da te nazovem?

Kako da te nazovem,
kad mi dobacis pogled svoj,
taj pitomi golub,
cije je svako pero
po jedna maslinova grana mira
i ciji je dodir tako dobar!
Zato sto je meksi od svile
i od jastuka u kolevci
Kako da te nazovem?

Kako da te nazovem,
kad zasviras svojim glasom.
Te glasove da cuju
suva stabla usred zime
prolistala bi ponovo zelena
misleci,to je vec prolece,
davno ocekivani njihov spasilac,
a slavuj peva:
kako da te nazovem?

Kako da te nazovem
kad mi usne dodirnu
tvojih usana plameni rubin-kamen,
kad u vatri poljupca stope se nase duse,
kao u zoru dan i noc,
a svet nestane pred nama,
nestaje za mene vreme
i sva tvoja tajanstvena blazenstva
vecnost rasipa po meni-
Kako da te nazovem ?

Kako da te nazovem,
slatka majko moje srece,
vilinska devojko
vizije koja se dotice neba,
najsmelije moje nade
zastidjujes svojom stvarnoscu,
moje duse jedino
blago vrednije od celoga sveta,
slatka, moja lepa, mlada suprugo,
kako da te nazovem?

Petefi Sandor

ŽENE S JEDNIM SRCEM

O one žene u životu
u čije oči još se iz nijedne duše
ljubav nije zagledala!

Ja gledam:
nevidljive prođu ulicama
i ko da kradu prostor
kroz koji idu

Za njih
na rubu njine duše počinje tuđina

Te žene u se izgubljene
i teškom ćutnjom zaključane!
Te žene
s beskrajnim Unutra!
One
nasloniv uho prisluškuju
kroz dane i noći svog života
.
Ja priđem k njima neosjetnim koracima
i uzmem blijedu meku ruku:
Ne plašite se mene! Ja u duši nosim ljubav

One
na moju ruku stave svoje srce

i onda umru s ove zemlje
u krajeve za njih Bogom određene


A. B. Šimić

Desanka Maksimovic-Zena

Srce mi je milosti izvor;
moje reči se uz rane previjaju
kao listovi lekovitog bilja,
koraci mi umeju da vode
i one što lutaju bez cilja.
Mene privlače oči nesrećnika
i čela samoubica
nesanicom ispijena.
Sa mog čita se lica
da sam deset puta sestra
pa jednom žena.
Ne bih mogla voleti bez tuge.
Rodjena sam da na krilu nišem
bolove čije dok ih ne ublažim,
rodjena nad čijim snovima
nemirnim da uplašeno dišem.
Ne bih mogla voleti bez tuge
ni radosna priviti na nedra.
Ne bih mogla pružiti ruku
onom kom laka su jutra,
a uzglavlja vedra.
Rodjena sam da živim za drugog.
Preliva se samilost srcu preko rubova.
Na dlanima mi piše da umeju da vidaju,
u očima da umeju da greju,
na usnama da gorčinu skidaju.

Ž E N I
Uvek u begu, na krilatom atu,
stara si pesma vesela i tužna,
najlepša varka i istina ružna,
grudva praznine, rdja na mom zlatu.

Ti si taj slabić od bogova jači,
bandit u srcu što plače i hara,
sjaj mrkle noći i hladnoća žara,
suza u smehu, osmeh na lomači.

Nežna si, meka i tvrda ko dleto,
najsladje čuvstvo i strah iza reze,
arebrna čežnja usamljene breze,
vino u jesen i izvor u leto.

Sve si što hoću, što ne mogu, neću,
moj pad u letu, posrtaj na rubu,
prugasta mačka u belom golubu
i ujed zmije skrivene u cveću.

Sve si što nisi, što neće da bude,
i ništa nisi od svega što jesi;
tišine moje muk i lomotresi
i prazne ruke koje večno žude.




Borislav Zdravković

ŽENA



Treba mi žena, noćas...
da me zagrli, obgrli,
da prenoćim u njenim očima,
a, sutra ću opet na put. Sam.

Potrebna mi je noćas,
da me zaveje svojim poljubcima,
da je držim oko struka, obema rukama,
kao da je samo moja...

I kad se sretan probudim,
na njenom toplom stomaku.
Da ne žalim... ni da je to,
- Moj poslednji dan



Ratko Petrović

Žena je tajna

O ženi pesme najlepše pevam
pupoljku nežnom iz cvetne bašte,
o ženi sanjam prelepe snove,
najlepšem biću iz moje mašte.

Bog joj podari sve čari sveta,
što zbilja nosi kazuje bajka,
da bude dama,daruje ljubav,
a deci sveta,najdraža majka.

Njena je kosa nemirna reka,
a srce nežni zagrljaj čeka.
Iz njenog stasa pleni lepota,
njeno je telo izvor života.

Pesnički uzdah za sva vremena,
slikara tema,raskošna bajna,
i ma koliko sve o njoj znali,
žena je bila i ostaće tajna!


Stanoje Jovanović

NA

Ko crven cvijet ja otvaram se nocu
u kasne sate, o ponocnom muku,
i zarki plamen prozima me cijelu.
a strasti plamte u potmulom zvuku.

Tad golo tijelo mi na jesecini
blista kano cvijet lotosov bijeli,
i pruzam ruke u besvjesnoj strasti,
sto divlje, ludo zagrliti zeli.

Krv tvoje krvi tad u meni struji,
ti blijed se rusis poput rusevine,
ja kao tamni pozar dalje hrlim,
dok nova zrtva na grud mi se vine.


Edvarts Virza